Tri pitanja (11): Tanja Blašković

Prije nekoliko tjedana je ispred Gradske vijećnice gore-dolje, poput superjunaka, jurio klitoris zaogrnut plaštem.

Ta je točka bila dio feminističkoga performansa. A ljupki je kostim izradila umjetnica Tanja Blašković, koju sam upoznala ubrzo nakon nastupa.

Nastavi čitati “Tri pitanja (11): Tanja Blašković”

Tito, Koki, ja – i svi ostali

Dvojna monarhija Austro-Ugarska, talijanski fašizam ili socijalistička Jugoslavija – od srednjega je vijeka Rijeka imala različita pripadništva – i to ne uvijek dobrovoljno. Kroz reportaže istražujem različite epohe. Na današnjemu repertoaru: ptica koja je nadživjela Jugoslaviju.

Tito je mrtav već 40 godina, no Koki je i dalje živ. Koki ima 62 godine, oči su mu svijetlo plave boje, a perje bijelo-žuto. Tito, nekadašnji predsjednik Jugoslavije, dao je kakadua na dar svojoj unuci Aleksandri. Danas taj kakadu živi na otočju Brijuni, gdje svaki dan nebrojeni turisti pokušavaju iz njega izmamiti riječ Tito. Ili bar Koki. Vrijeme je za posjet. Kokiju. I Titu.

Nastavi čitati “Tito, Koki, ja – i svi ostali”

Tri pitanja: (8): Roman Simić

Još i prije dolaska u Rijeku s guštom sam pročitala njegovu knjigu kratkih priča naslovljenu U što se zaljubljujemo (In was wir uns verlieben). Čim sam vidjela da će Roman Simić sudjelovati na Festivalu europske kratke priče u Rijeci, ugrabila sam ga prvom prilikom

Nastavi čitati “Tri pitanja: (8): Roman Simić”

Tri pitanja (7): Jupiterska

Ovako smo se upoznale Jupiterska i ja: imala je štand na malenoj izložbi na Exportu, i uopće nisam obraćala pozornost na nju, već na jednu od uramljenih slika koje je prodavala. (Motiv sada nije bitan, kupila sam sliku, za poklon jednoj prijateljici.) Tek nakon što sam platila, upitala sam: And who made this? [1]

A Jupiterska se široko nasmijala: I did! [2]

Nastavi čitati “Tri pitanja (7): Jupiterska”

Tri pitanja (6): Zoran Herenda

Tko dođe u Rijeku, u nekomu se trenutku nađe u luci, i u luci odmah ugleda ni više ni manje nego ovaj bijeli brod s ogromnima crvenim slovima RIJEKA2020.

Na početku sam uistinu mislila: Aha, ovo je ured organizatora projekta Europske prijestolnice kulture. Međutim, taj je brod hotel, bar, restoran – i to već dugo vremena. Crvena su slova reklama, a u ovima tužnim vremenima epidemije koronavirusa djeluju kao neka vrsta podsjetnika: još uvijek traje godina u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture.

Pa, hajdemo gore na brod na piće s barmenom!

Nastavi čitati “Tri pitanja (6): Zoran Herenda”

Hartera – hrvatski Berghain?

Draga hrvatska čitateljska publiko: Pretpostavljam da je onaj tko ne bježi glavom bez obzira od EasyJeta/RyanAira/Eurowingsa i voli elektroničku glazbu do sada bar jednom posjetio berlinski Berghain. Za sve ostale: radi se o ozloglašenomu techno-klubu smještenomu u nekadašnjoj termoelektrani u koji ulaze samo oni odjeveni u crninu, lošega raspoloženja koji tijekom osmosatnoga čekanja u trokilometarskomu redu ne jedu currywurst i pritom slikaju selfieje.

No mi smo pak ovdje – Bogu hvala – u Rijeci. Ne u Berlinu.

Nastavi čitati “Hartera – hrvatski Berghain?”