I, što pojedinac kao književnik grada radi po cijele dane?
Istražuje, naravno!
Nedavno sam unajmila vozilo i zaključila da su zaposlenici u agenciji za iznajmljivanje automobila iz Rijeke prijateljski nastrojeni i smiješni suvremenici.
Ja: Dober dan! I’m sorry, I don’t speak Croatian, I can only say hello, thank you and motherfucker.[1]
On: Wonderful! That’s all you need in this country![2]
[1] Oprostite, ne govorim hrvatski, znam samo reći zdravo, hvala i u pičku materinu.
[2] Krasno! To je sve što trebate u ovoj zemlji!
Nastavi čitati “Žestica mora nositi badić”
