Tri pitanja (10): Sead Boza

Ljetos sam mu nadjenula ime „Kokičar“, unazad par proteklih tjedana zovem ga „Kestenjar“. No ovaj mio čovjek koji radi u blizini mojega stana, tik iza ugla, ima, naravno, i pravo ime, i to Sead Boza.

Sead Boza

Sead (42) prodaje kokice, balone i lizalice. Ljeti je u ponudi i šećerna vata, a ujesen su Seadovi prsti crni – peče kestene, i savršena su okusa! Već sam nekoliko tjedana redovna gošća, krajnje je vrijeme za jedan kratak razgovor.

Koliko dugo radiš ovdje?

SEAD: Već 20 godina! Prije mene je na štandu radio moj otac. A prije njega moj djed – počeo je raditi 1948. godine. Ne baš točno ovdje, već koji metar dalje.

Jesi li ovdje svaki dan, čak i zimi? I što radiš kada pada kiša?

SEAD: Ovdje sam cijele godine, čak i zimi. Sada imamo ovu novu kućicu pa je malo lakše.

(Zapravo već nekoliko tjedana nije potpuno na otvorenomu, već ima neku vrstu natkrivene mini kuće.)

Kada je kišurina, nema baš ni ljudi, tako da onda ni ne otvaram štand. U Rijeci često pada kiša, kao da si u Londonu.

Jesi li razmišljao o odlasku iz Rijeke?

SEAD: Moja sestra živi u Njemačkoj, no ovdje u Rijeci mi je dobro. Život teče lagano i mirno. Kada stojite vani i radite, ne prijeti vam nikakva opasnost, ovdje u gradu nema nešto previše kriminala.

A što najradije biraš od svojih proizvoda?

Ovoga puta nema odgovora. Pokazuje – naravno – na kestene.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *