Tri pitanja: (8): Roman Simić

Još i prije dolaska u Rijeku s guštom sam pročitala njegovu knjigu kratkih priča naslovljenu U što se zaljubljujemo (In was wir uns verlieben). Čim sam vidjela da će Roman Simić sudjelovati na Festivalu europske kratke priče u Rijeci, ugrabila sam ga prvom prilikom

Nastavi čitati “Tri pitanja: (8): Roman Simić”

Tri pitanja (7): Jupiterska

Ovako smo se upoznale Jupiterska i ja: imala je štand na malenoj izložbi na Exportu, i uopće nisam obraćala pozornost na nju, već na jednu od uramljenih slika koje je prodavala. (Motiv sada nije bitan, kupila sam sliku, za poklon jednoj prijateljici.) Tek nakon što sam platila, upitala sam: And who made this? [1]

A Jupiterska se široko nasmijala: I did! [2]

Nastavi čitati “Tri pitanja (7): Jupiterska”

Tri pitanja (6): Zoran Herenda

Tko dođe u Rijeku, u nekomu se trenutku nađe u luci, i u luci odmah ugleda ni više ni manje nego ovaj bijeli brod s ogromnima crvenim slovima RIJEKA2020.

Na početku sam uistinu mislila: Aha, ovo je ured organizatora projekta Europske prijestolnice kulture. Međutim, taj je brod hotel, bar, restoran – i to već dugo vremena. Crvena su slova reklama, a u ovima tužnim vremenima epidemije koronavirusa djeluju kao neka vrsta podsjetnika: još uvijek traje godina u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture.

Pa, hajdemo gore na brod na piće s barmenom!

Nastavi čitati “Tri pitanja (6): Zoran Herenda”

Tri pitanja (4): Dragan Kordić

Jesam li već spomenula koliko su Riječani prijateljski nastrojeni ljudi? Prijateljski nastrojeni, nekomplicirani, otvoreni? Upravo je tako protekao i moj susret s Draganom Kordićem, 32-godišnjim ilustratorom koji sa suprugom i malenom kćeri, dva psa i papagajem (!) živi u Rijeci. Činjenicu o papagaju otkrila sam nažalost tek kada sam pogledala Draganov homepage. Možda će pročitati ovo: Zdravo Dragane, ja također imam papagaja, pogledaj dolje!

Nastavi čitati “Tri pitanja (4): Dragan Kordić”

Tri pitanja (3) – Iva Sušić

Što je grad bez stanovnika – a ja redovito ispitujem Riječane o njihovomu životu u gradu. Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Na današnjemu repertoaru: 32-godišnja Iva Sušić iz tima Rijeka 2o2o.

Ovako si možete zamisliti Ivino radno mjesto: stara tvornička hala u luci s improviziranima uredima u kojima zaposlenici brižno rade na organizaciji događaja koji će se odviti u godini u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture. Sve to izgleda kao mješavina startupa, off-theatra i mjesta za raspačavanje droge. A u sredini: mnogo, mnogo vrlo prijateljskih uredskih pasa.

Pažnja – ilustracija! Ova se fotografija pojavi na Googleu kada upišete „prijateljski uredski pas“ (izvor: HubSpot). Bolje da sam fotografirala prave pse koji su dio tima Rijeka 2020.
Nastavi čitati “Tri pitanja (3) – Iva Sušić”

Tri pitanja (2) – Damir Steinfl

Što je grad bez stanovnika – a ja želim saznati štošta o Riječanima: čitaju li knjige koje im se ne sviđaju do kraja, u koji restoran idu na ručak s majkom, na kojemu bi mjestu u Rijeci nekome dali poljubac (kada ne bi bilo koronavirusa)? Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Na Damira Steinfla (43) nabasala sam preko projekta comiXconnection kojega se do ljeta 2021. godine može pogledati u Muzeju europskih kultura u Berlinu. Izložba prati ovoj zemlji prilično nepoznatu strip-scenu jugoistočne Europe. Izložena su djela srpskih, hrvatskih, slovenskih, bosansko-hercegovačkih, mađarskih i rumunjskih umjetnika.

Nastavi čitati “Tri pitanja (2) – Damir Steinfl”

Tri pitanja (1) – Ines Takač

Što je grad bez stanovnika – a ja želim saznati štošta o Riječanima: čitaju li knjige koje im se ne sviđaju do kraja, u koji restoran idu na ručak s majkom, na kojemu bi mjestu u Rijeci nekome dali poljubac (kada ne bi bilo koronavirusa)?

Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Prva je na redu Ines Takač. Ines ima 22 godine, studira prevodilaštvo (engleski, njemački) na Sveučilištu u Rijeci i iz tjedna u tjedan prevodi ove dnevničke zapise na hrvatski.

Ukoliko netko sumnja da je punk-rock rado slušan u Rijeci, samo mogu reći da je Ines u veljači bila na koncertu grupe Paraf, koju spominjem u ovomu članku.

Ines također voli njemačku riječ: Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz.

Nastavi čitati “Tri pitanja (1) – Ines Takač”