Radije zamišljam da …

Kako pisati o gradu u kojemu još nisam bila, kojega (za sada) ne mogu posjetiti?

Googlati slike? Pretraživati na Wikipediji? Čitati knjige? 

Davno obavljeno, naravno. Ali to je tako beživotno! 

Radije zamišljam da …

je Rijeka muškarac kojega sam upoznala preko interneta. 

R. i ja – 1. dio

Skoro svi muškarci imaju vijećnicu na slici profila. Većina me ne zanima. Jedan želi biti maštovit pa se nazvao Berlin. Njegova slika profila: medvjed ispred televizijskog tornja. Taj je još gori od onih tipova koji imaju selfieje sa svojim slinavim psima.

A onda je tu R.

Zapravo smatram da je inicijal pretenciozan. R. želi začiniti situaciju i za početak ne otkriti odmah svoje ime. Međutim, sviđa mi se njegova slika.

Voda, dizalice, prljavi galeb, radi li se to o luci?

Kliknem na srce – odgovaramo si!

Otvori se prozor za čavrljanje.

Bok!, napiše R.

Što?[1], odgovorim.

Mislim Hallo, napiše R.

Odakle dolaziš?, upitam ga.

S mora.

Baltičkog mora? Greška pri pisanju?

S Jadrana. Nema greške.

S Jadrana? Kako to da govoriš njemački?I odakle dolazi bok?

Govorim mnogo jezika.

Aha.

Baš mnogo otkriva o sebi…

Njemački, engleski, talijanski, mađarski… i naravno, hrvatski.

Dolaziš iz Hrvatske? Bok je hrvatska riječ?

Je li to problem?

Ne, ali Hrvatska je tako daleko.

Ljubav ne poznaje granice država.

Okej, ovaj je psihopat.

Poznajemo se dvije minute.

Mislim općenito.

…

Hallo? Bok?

Jesi li ti možda psihopat?

Zato što govorim tako puno jezika?

Zbog ljubavi.

A i dalje smo u pričaonici za online-dejtanje.

No dobro. Možemo malo razgovarati. Ionako nemam što raditi.

Ha, ni virus ne poznaje granice.

I kod vas ima glupog virusa?

Ima ga u svakoj zemlji. To se zove pandemija, meine Liebe[2]. Ali daj da razgovaramo o čemu drugom.

No dobro. Reci mi nešto o sebi. Ali ne zovi me „meine Liebe“!

Je li ljubavi moja bolje?

Što?

Hrvatska riječ za „meine Liebe“.

Zvuči baš slatko.

Jesi li bila u Hrvatskoj?

Samo jednom na otoku za kojeg svi vjeruju da ga je nekad posjetio Odisej.

Da, otočani su malčice čudni.

Ti onda ne živiš na otoku?

Ne živi svaki Hrvat na otoku samo zato što ih imamo mnogo!

Da, da, dobro. Nešto drugo: Koliko imaš godina?

Mnogo.

40?

Više.

50?

Više.

Hm, znači u rangu si s nekim djedom?

Još stariji.

U rangu si s nekim pradjedom!?

Još stariji.

Doživio si Prvi i Drugi svjetski rat?

Oni kao da su bili jučer, ljubavi moja. Ja sam pio još s Rimljanima.

Zašto uvijek naiđem na čudake?

Onda si zaista veoma star.

Recimo to ovako: Bilo me je i prije Isusa.

Oh.

Je li to problem?

Ne baš.

Sigurno?

Ti zasigurno imaš više toga za ispričati od onih tipova koji slikaju selfieje sa svojim psima.

Oh, imam, i to napretek! No za danas dosta. Sada odoh u šetnju i gledati galebove.

Sad se pravi nedostupnim. Vjerojatno je iz sadašnjosti.

Kako se kaže galeb na hrvatskom?[3]

Galeb.

Poput onog Titovog broda?

To je bila jahta. No o njoj ću ti pričati neki drugi put. Samo još jedna stvar.

Reci.

Kako ti je ime?

Zovi me A.

Doviđenja, A.!

Doviđenja, R.!

(Doviđenja znači Auf Wiedersehen?)

(Točno!)

Ovo je prošlo čisto okej.

Možda je malo prestar, no nije ispričao ni jedan loš vic i nije započeo razgovor o svojim bivšima.

Okej, ovo s galebovima je malo smiješno.

No možda samo voli ptice?

Nastavak slijedi –

---

[1] Konverzacija između Alexandre Stahl i R. odvija se na njemačkom jeziku. Alexandra Stahl ne razumije hrvatski i zato na poruku odgovara s Was?, odnosno Što?. [natrag]

[2] Meine Liebe u prijevodu glasi moja ljubavi. Alexandri Stahl sviđa se kada ju R. zove ljubavi moja, ali ne i meine Liebe. [natrag]

[3] Alexandra Stahl je Njemica i njezino pitanje u originalu glasi „Was heißt denn Möwe auf Kroatisch?“. [natrag]