Radije zamišljam da …

Kako pisati o gradu u kojemu još nisam bila, kojega (za sada) ne mogu posjetiti? Googlati slike? Pretraživati na Wikipediji? Čitati knjige? Davno obavljeno, naravno. Ali to je tako beživotno! Radije zamišljam da je Rijeka muškarac kojega sam upoznala preko interneta.

R. i ja – 2. dio

(Ovdje je dostupan 1. dio)

Dobro jutro, R.!

Za mene si naučila hrvatski?

Ne baš. No googlala sam „Guten Morgen auf Kroatisch“. [1]

Lukavo.

I ja kažem. I, što si radio jutros?

Išao u šetnju, gledao more, slušao glazbu.

Koju vrstu glazbe?

Punkrock.

Punkrock?

Tko pak sluša punk rock i pritom gleda more?

Da, sedamdesetih sam svirao u bendu.

U punk-bendu?!

Da, u prvomu punk-bendu u Jugoslaviji. Zvali smo se Paraf.

I što to znači?

Zaboravio sam. Od previše alkohola.

Jučer?

Sedamdesetih.

Dakle za tebe prekjučer.

Tako je. Već me malo poznaješ!

Ljigavac.

Nekada član punk-benda, danas šetač?

Ha, da, proljeće je, sunce sja.

Ali vani hara virus!

Uvijek perem ruke kada dođem doma.

Živiš li još uvijek s roditeljima?

Stariji sam od Isusa Krista, kako bih po tome onda još uvijek živio s roditeljima?

Pa Talijani ostanu zauvijek živjeti s majkom.

Ali ja sam Hrvat, a ne Talijan!

Da, da, dobro.

Osim toga, to s Talijanima i majkama je klišej

Danas si bome osjetljiv.

Jednostavno ne volim klišeje

Povlačim to što sam rekla. Dakle više ne živiš s roditeljima.

Tako je, od devedesetih sam slobodan.

Zvuči dobro.

Uostalom, imam mnogo roditelja.

Nešto ne štima s ovim tipom.

Mnogo roditelja?“

Da.

Što? [2]

„Da“ na hrvatskomu.

Mnogo roditelja. Jesi li ti hipijevac?

Ne, samo sam veoma star. Mnogo se toga izdogađalo kroz stoljeća

Hajde, reci mi što sve. No pusti Rimljane, molim te, oni su fakat dosadni.

No, dobro, počnimo onda od srednjega vijeka.

Ali srednji vijek tako dugo traje!

Bez brige, srednji je vijek još i najpreglednije razdoblje. Od srednjega vijeka pa do Prvoga svjetskog rata moji su roditelji bili austrijsko-ugarskoga porijekla. Okej, jednom se tu našao i Napoleon, no brzo je otišao

Poznaješ Napoleona?

Ne baš. U tomu razdoblju većinu vremena provodio sam u poslovima s ocem, Mađarom

Zato pričaš mađarski?

Još uvijek pomalo, da.

A što se događalo nakon Prvoga svjetskog rata?

Kaos! Nastao je trio zvan Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. U njoj sam bio kratko, nakon toga sam bio slobodan. Rado bih bio ostao, no Talijani su mi bili za vratom, oni su me oduvijek htjeli. Onda od 1924. pa sve do kraja Drugoga svjetskog rata pripadam njima, a tijekom zadnje dvije godine čak i Nijemcima, dakle nacistima. Naravno, to nisu bila dobra vremena. Ni ona provedena s Talijanima.

Kako to?

Nisu voljeli moje slavenske korijene.

Razumijem.

A nakon Drugoga svjetskog rata?

Opet kaos. Onda me prisvojio Tito.

Ovaj.

Točno.

Ima ljutit pogled.

Čovjek se nakon rata nije imao baš čemu smijati.

Razumijem.

U svakomu slučaju, Tito je prisvojio i ostale pa nas je sve nazvao Jugoslavijom. Nekoliko nam je desetljeća išlo dobro, a potom je opet došao rat. O njemu ne bih sada razgovarao.

Razumijem.

Malo je to prekomplicirana tema za chat. 

I pretužna.

Da, i pretužna. Bilo kako bilo, od devedesetih sam Hrvat. I slobodan. Sve ću ti to ispričati kada se upoznamo uživo.

To bi bilo lijepo.

Za danas moram završiti ovaj razgovor.

Daj da pogodim: galebovi?

Točno!

Vidiš da me uistinu malo poznaješ

Na kraju me još i vrti oko maloga prsta.

Ugodna večer, R.! 

Sad si googlala „Schönen Abend auf Kroatisch“.

Tako je. No još uvijek je jutro

Nema veze!

Nastavak slijedi

Vratimo se u stvarnost

Od srednjega je vijeka Rijeka uistinu imala sedam različitih državljanstava – i to ne uvijek dobrovoljno:

  • Od 1465. Rijeka, odnosno St. Veit am Flaum (ili Fiume) većinu vremena provodi pod vlašću Habsburške Monarhije. (Pod Napoleonovom vlašću nakratko je pripojena Kraljevini Italiji.) Od sredine 19. stoljeća Rijekom upravljaju Mađari – Austrijanci su već imali Trst pa su zato Rijeku predali Mađarskoj. Lučki su gradovi bili jedan drugomu konkurencija.
  • Nakon Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) Rijeka nakratko postaje dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (zvana i Kraljevina SHS, inače preteča kasnije Jugoslavije).
  • Međutim, 1920. Rapalskim ugovorom Rijeka je proglašena neovisnom Slobodnom Državom Rijekom. Grad je ipak zauzeo talijanski fašist i spisatelj Gabriele D’Annunzio (1863.-1938.), koji je ugnjetavao netalijansko stanovništvo, sve dok ga središnja vlada iz Rima nije protjerala pomoću ratnoga broda Andrea Doria. (Nažalost mi je na pamet odmah pao Udo Lindenberg čak iako nije vezan uz samu temu.)
  • Slobodna Država Rijeka raspala se četiri godine kasnije. Rimskim ugovorom (1924.) sklopljenim između Italije i Kraljevine SHS Rijeka postaje dijelom fašističke Italije pod vodstvom Benita Mussolinija (1883.-1945.) Hrvatsko (i drugo netalijansko) stanovništvo postaje žrtvom šikanacija, ugnjetavanja i protjerivanja – baš kao i za vrijeme D’Annunzianter D’Annunzio.
  • Nakon kapitulacije Italije u Drugomu svjetskom ratu 1943., Rijekom do kraja Rata 1945. vladaju nacisti. Grad postaje dijelom okupiranih područja pod Hitlerovim režimom i pripada takozvanoj Operativnoj zoni Jadransko primorje.
  • Od 1947. Rijeka pripada Jugoslaviji iako većinsko stanovništvo nakon skoro dvadesetogodišnje talijanske okupacije sačinjavaju Talijani. Jugoslavija je protjerala njih stotine tisuća, a mnogi su dobrovoljno napustili zemlju u strahu od osvete povratničkoga slavenskog stanovništva. Odnos Hrvatske i Italije i do danas je napet – a kako stvari stoje, izgleda da se ni neće opustiti: unatoč protestu Hrvatske, Italija je u rujnu 2019. u Trstu postavila spomenik D’Annunziu.
  • Hrvatska se, pa tako i Rijeka, 1991. proglasila neovisnom od Jugoslavije. Lučki je grad tijekom Domovinskoga rata devedesetih godina ostao pošteđen direktnih napada.

Dok ću biti u Rijeci, u detaljnim ću reportažama opisivati koje su i kakve tragove i sukobe ova razdoblja ostavila iza sebe.

I još nešto

Rijeka se smatra bastionom punk-rocka – i sam je pročelnik odjela za kulturu Grada Rijeke, Ivan Šarar, bio član punk-benda Let3, koji postoji od 1987. (uz promjene postave).

Šarar u međuvremenu ima na brizi kako uspješno provesti program Europske prijestolnice kulture u doba pandemije, tj., kako on kaže, in conditions of “the new abnormal”.

Odgovor: udaljenost, udaljenost, auto-kino. Videa. Gledanje kazališnih predstava s daljine. Balet bez dodirivanja. U svakomu slučaju kroz svibanj i lipanj. Još se ne zna što će biti.


[1] „Dobro jutro na hrvatskomu“ [natrag]

[2] Konverzacija između R. i Alexandre Stahl odvija se na njemačkomu jeziku. R. na njezino pitanje „Viele Eltern?“ („Mnogo roditelja“?) odgovara s „Da“, što ona kao Njemica ne razumije. [natrag]

4 misli o “Radije zamišljam da …”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *