Ali na treći pogled da

Rijeka ne očarava na prvi pogled, a ni na drugi.

Iz: “Europa erlesen: Rijeka”
Antologija o Rijeci, koju je u ožujku 2020. godine izdao Wieser-Verlag

Ova se ljupka antologija bavi Rijekom. Ne donosi nam uvijek laskavu sliku grada. No izdavači naravno imaju još toga za reći:

Rijeka ne očarava na prvi pogled, a ni na drugi. Međutim, očaravajući mikrokozmos otvara se onomu tko gleda dalje i uplovi u gradsku povijest.

Nastavi čitati “Ali na treći pogled da”

Tri pitanja (2) – Damir Steinfl

Što je grad bez stanovnika – a ja želim saznati štošta o Riječanima: čitaju li knjige koje im se ne sviđaju do kraja, u koji restoran idu na ručak s majkom, na kojemu bi mjestu u Rijeci nekome dali poljubac (kada ne bi bilo koronavirusa)? Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Na Damira Steinfla (43) nabasala sam preko projekta comiXconnection kojega se do ljeta 2021. godine može pogledati u Muzeju europskih kultura u Berlinu. Izložba prati ovoj zemlji prilično nepoznatu strip-scenu jugoistočne Europe. Izložena su djela srpskih, hrvatskih, slovenskih, bosansko-hercegovačkih, mađarskih i rumunjskih umjetnika.

Nastavi čitati “Tri pitanja (2) – Damir Steinfl”

Radije zamišljam da …

Kako pisati o gradu u kojemu još nisam bila, kojega (za sada) ne mogu posjetiti? Googlati slike? Pretraživati na Wikipediji? Čitati knjige? Davno obavljeno, naravno. Ali to je tako beživotno! Radije zamišljam da je Rijeka muškarac kojega sam upoznala preko interneta. 

R. i ja – 4. dio

Ovdje su dostupni 1. dio, 2. dio i 3. dio

Dragi R., tako se dugo dopisujemo preko interneta, a ja još uvijek ne znam kako ti izgledaš!

Pa je li to tako važno?

Pa da.

Recimo da sam mješavina srednjega vijeka, carsko-kraljevskoga, fašističkoga i socijalističkoga.

Ti dakle nosiš bradu!

Nastavi čitati “Radije zamišljam da …”

Rijeka od A do Ž

Rijeka je grad o kojemu većina nas koji u njemu živimo malo zna premda svaki dan prolazimo njegovima ulicama i promatramo prelijepa pročelja zgrada. Nismo li zapravo poput početnika koji puni znatiželje zure u nepoznatu slikovnicu?

Iz „Rijeka za početnike“ Irvina Lukežića, profesora književnosti sa Sveučilišta u Rijeci

Još vam uvijek ne mogu dati fotografije (koje sam sama uslikala). No zato mogu slova! Ako se svi mi tek počinjemo upoznavati s Rijekom, možemo započeti s abecedom …

Nastavi čitati “Rijeka od A do Ž”

Radije zamišljam da …

Kako pisati o gradu u kojemu još nisam bila, kojega (za sada) ne mogu posjetiti? Googlati slike? Pretraživati na Wikipediji? Čitati knjige? Davno obavljeno, naravno. Ali to je tako beživotno! Radije zamišljam da je Rijeka muškarac kojega sam upoznala preko interneta.

R. i ja – 3.dio

Ovdje su dostupni 1. dio i 2. dio

R., voliš li ti više mačke ili pse?

Galebove.

Ma što on stalno priča o galebovima?

Jesi li ti ornitolog?

Nastavi čitati “Radije zamišljam da …”

Ljeto na otoku moje bake – Ivna Žic

Knjiga koju se treba čitati u vlaku, tijekom duge vožnje, na prozoru gdje ljeto žurno prolazi:

Die Nachkommende (Potomkinja) debitantski je roman Ivne Žic, kazališne redateljice i spisateljice koja je rođena u Zagrebu, a odrasla u Zürichu. Njezina protagonistica sjedi u vlaku, vozi se od Pariza do Zagreba kako bi odande nastavila svoje putovanje do otoka na kojemu njezina baka provodi svako ljeto. Obitelj ju već čeka.

No hoće li ta mlada žena uopće doći?

Nastavi čitati “Ljeto na otoku moje bake – Ivna Žic”

Tri pitanja (1) – Ines Takač

Što je grad bez stanovnika – a ja želim saznati štošta o Riječanima: čitaju li knjige koje im se ne sviđaju do kraja, u koji restoran idu na ručak s majkom, na kojemu bi mjestu u Rijeci nekome dali poljubac (kada ne bi bilo koronavirusa)?

Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Prva je na redu Ines Takač. Ines ima 22 godine, studira prevodilaštvo (engleski, njemački) na Sveučilištu u Rijeci i iz tjedna u tjedan prevodi ove dnevničke zapise na hrvatski.

Ukoliko netko sumnja da je punk-rock rado slušan u Rijeci, samo mogu reći da je Ines u veljači bila na koncertu grupe Paraf, koju spominjem u ovomu članku.

Ines također voli njemačku riječ: Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz.

Nastavi čitati “Tri pitanja (1) – Ines Takač”

Radije zamišljam da …

Kako pisati o gradu u kojemu još nisam bila, kojega (za sada) ne mogu posjetiti? Googlati slike? Pretraživati na Wikipediji? Čitati knjige? Davno obavljeno, naravno. Ali to je tako beživotno! Radije zamišljam da je Rijeka muškarac kojega sam upoznala preko interneta.

R. i ja – 2. dio

(Ovdje je dostupan 1. dio)

Dobro jutro, R.!

Za mene si naučila hrvatski?

Ne baš. No googlala sam „Guten Morgen auf Kroatisch“. [1]

Lukavo.

I ja kažem. I, što si radio jutros?

Nastavi čitati “Radije zamišljam da …”

Susrela se dva književnika grada (2)

Na Zoom-u vam nije potrebna maska, već samo boca Club-Matea (u Berlinu) i čaša viskija (u Dundalku): prošli sam se tjedan putem video-poziva sastala s Marcelom Kruegerom, prošlogodišnjim književnikom grada. U sklopu stipendije Njemačkoga kulturnog foruma za istočnu Europu Marcel je 2019. godine pet mjeseci izvještavao iz poljskoga grada Olsztyna.

On je – za razliku od mene – već bio u Rijeci!

Jučer je objavljen Marcelov tekst o našemu susretu. Danas slijedi moj – i to u obliku popisa. Popisi su nova videa s mačkama – brzi su i zabavni. Također vjerujem da u mnogih koncentracija pri čitanju dugačkih tekstova bez popisa i videa s mačkama brzo opad…

Kamo je Mary sakrila viski?

  • Marcel voli otoke na kojima vlada hladna klima: Irsku (gdje živi od 2006.), Island (o kojemu je pisao u nedavno objavljenomu književnom vodiču za putovanje) te Grenland/Svalbard (kamo obavezno želi otputovati)
Nastavi čitati “Susrela se dva književnika grada (2)”

Susrela se dva književnika grada (1)

Na Zoom-u vam nije potrebna maska, već samo boca Club-Matea (u Berlinu) i čaša viskija (u Dundalku): prošli sam se tjedan putem video-poziva sastala s Marcelom Kruegerom, prošlogodišnjim književnikom grada. U sklopu stipendije Njemačkoga kulturnog foruma za istočnu Europu Marcel je 2019. godine pet mjeseci izvještavao iz poljskoga grada Olsztyna.

Svaki je trebao pripremiti 10 pitanja za svojega sugovornika kako bi kasnije mogao napisati tekst o susretu – no pod jednim uvjetom: smjeli smo si postaviti samo jedno pitanje vezano uz koronavirus. Ubrzo smo zaboravili pitanja, a razgovor je nastavio teći još skoro dva sata. Ovo je Marcelov tekst, a sutra stiže i moj:

Nastavi čitati “Susrela se dva književnika grada (1)”