Žestica mora nositi badić

I, što pojedinac kao književnik grada radi po cijele dane?

Istražuje, naravno!

Nedavno sam unajmila vozilo i zaključila da su zaposlenici u agenciji za iznajmljivanje automobila iz Rijeke prijateljski nastrojeni i smiješni suvremenici.

Ja: Dober dan! I’m sorry, I don’t speak Croatian, I can only say hello, thank you and motherfucker.[1]

On: Wonderful! That’s all you need in this country![2]


[1] Oprostite, ne govorim hrvatski, znam samo reći zdravo, hvala i u pičku materinu.

[2] Krasno! To je sve što trebate u ovoj zemlji!

Nastavi čitati “Žestica mora nositi badić”

Do skora, Rijeko!

Gradsko spisateljevanje na suhomu je iza mene – danas letim za Rijeku! Letjeti neću baš visoko poput astronauta, no svejedno se od ove prve faze pisanja rastajem eteričnim pozdravom iz devedesetih.

Damir Urban dolazi iz Rijeke, a Astronaut je nekada bio golemi hit. Pjesma mi je zapela za oko u riječkoj seriji Novine. Pomalo patetična, pomalo melankolična – pristaje ljetu. Koje je inače danas započelo.

Eterično, melankolično, patetično: Urban & 4 – Astronaut

Rijeka od A do Ž

Rijeka je grad o kojemu većina nas koji u njemu živimo malo zna premda svaki dan prolazimo njegovima ulicama i promatramo prelijepa pročelja zgrada. Nismo li zapravo poput početnika koji puni znatiželje zure u nepoznatu slikovnicu?

Iz „Rijeka za početnike“ Irvina Lukežića, profesora književnosti sa Sveučilišta u Rijeci

Još vam uvijek ne mogu dati fotografije (koje sam sama uslikala). No zato mogu slova! Ako se svi mi tek počinjemo upoznavati s Rijekom, možemo započeti s abecedom …

Nastavi čitati “Rijeka od A do Ž”