Tito, Koki, ja – i svi ostali

Dvojna monarhija Austro-Ugarska, talijanski fašizam ili socijalistička Jugoslavija – od srednjega je vijeka Rijeka imala različita pripadništva – i to ne uvijek dobrovoljno. Kroz reportaže istražujem različite epohe. Na današnjemu repertoaru: ptica koja je nadživjela Jugoslaviju.

Tito je mrtav već 40 godina, no Koki je i dalje živ. Koki ima 62 godine, oči su mu svijetlo plave boje, a perje bijelo-žuto. Tito, nekadašnji predsjednik Jugoslavije, dao je kakadua na dar svojoj unuci Aleksandri. Danas taj kakadu živi na otočju Brijuni, gdje svaki dan nebrojeni turisti pokušavaju iz njega izmamiti riječ Tito. Ili bar Koki. Vrijeme je za posjet. Kokiju. I Titu.

Putovanje počinje na 30 stupnjeva u 9 sati ujutro. Polazišna je točka Fažana, maleno obalno mjesto u Istri koje povezuje Nacionalni park Brijuni, arhipelag koji se sastoji od 14 otoka, s kopnom.

Na početnoj stranici Parka stoji šarmantan tekst koji nipošto nije u duhu njemačkoga jezika: Das Brijuni Archipel bietet viele Sehenswürdigkeiten und Attraktionen. Ein kleiner Teil der Geschichte der Insel ist auf der Website zu finden. Für eine ausführliche Bekanntmachung müssen Sie die Inseln besuchen. 1

No dobro!

Luka Fažana, iza nje nazire se otok Mali Brijun

Brodovi polaze svakih sat vremena, i dupkom su puni. Oko sebe čujem talijanski, francuski, njemački. Na brodu je i jedan hrvatski razred. Vožnja do najvećega otoka, Veliki Brijun, traje 15 minuta. Zamišljam svoj susret s Kokijem. Na početnoj stranici Parka piše da je Koki polu-stoljetni (sic!) lukavac, a posjetiteljima je obećano sljedeće: Razgovara, šepuri se, a ponekad se želi čak i rukovati.

Kako se rukovati s kakaduom?

Pitanje ostaje neodgovoreno. U brijunskoj me luci ne dočekuje Koki, već znak koji ukazuje na tragove dinosaura. Pa nije Tito bio prvi koji je boravio na Brijunima – već prije posljednji. 

Dakle, na otočju su najprije boravili dinosauri: Vjeruje se da su ovi drevni gmazovi šetali Brijunima prije između 125 i 100 milijuna godina, piše na početnoj stranicider Homepage.

Na Brijunima su se smjestili čak i Rimljani. Pronađeni su tragovi samostana koji datira iz srednjega vijeka. Do konca 18. stoljeća otočje je pripadalo Mletačkoj Republici, a potom je postalo dijelom austrijske obale.

Godine 1893. otočje je kupio austrijski industrijalac Paul Kupelwieser. U početku mu je bila potrebna pomoć njemačkoga bakteriologa Roberta Kocha. Brijuni su naime bili zahvaćeni malarijom. Koch je doputovao kako bi istražio razlog izbijanja bolesti: prenio ju je komarac iz roda Anopheles. Koch je iskorijenio malariju i stoga mu je na Brijunima podignut spomenik.

Kupelwieser je preobrazio Brijune u mondeno lječilište koje je početkom 20. stoljeća mamilo europsko plemstvo. Uz potporu hamburškoga upravitelja zoološkoga vrta, Carla von Hagenbecka, na otočje su donesene životinje – od nojeva do flaminga. Nakon Prvoga svjetskog rata, Brijuni su pali pod talijansku vlast, dok su u Drugomu svjetskom ratu nacisti uništili većinu zgrada.

Nakon 1947. godine Tito je kao čelnik Jugoslavije preuzeo otočje i pretvorio ga u svoju rezidenciju. Na Brijunima je ugošćivao eminentne ličnosti i čelnike država. Narodu je pristup bio pak zabranjen. Brijuni su bili otvoreni široj javnosti tek 1985. godine, 5 godina nakon Titove smrti.

Međutim, gdje je Koki sada?

Vidim krletku, no prazna je. Ponovno jedan znak s natpisom:

Stoga prvo idem u obilazak otočja. Odlazim do jednoga od bijelih vlakića koji voze posjetitelje po otoku, tu je i turistički vodič koji okuplja ljude na temelju jezika. Obilasci su dostupni na engleskomu, hrvatskomu, talijanskomu i njemačkomu jeziku. Na natpisu u vlaku stoji: Zabranjeno jesti u vlaku! Mogu izdržati zahvaljujući fotografiji Kokija s vanjske strane vlaka.

Priključila sam se engleskoj grupi u nadi da ću izbjeći Nijemce. Međutim, pored mene sjedi obitelj koja govori južnonjemačkim dijalektom. Majka, otac, djevojčica, bebač.

Uskoro slijede prigovori.

Majka: Kak’ se drndamo! 

Otac: Je, navek ti je to tak’!

Glas žene koja opisuje što vidimo zapravo je poprilično monoton. Monotono je i ono što opisuje. Uvijek se sve nekako svodi na Tita, čak i ako ga, naravno, ne vidimo. No ovdje sve još uvijek ima veze s njime. 

Dolazimo do tamnozelena automobila koji je parkiran u prozirnoj garaži.

Turistička vodičica: This is Cadillac of Tito! Tito had many important guests on Brijuni, over 90 presidents and filmstars like Sofia Loren, Richard Burton and Elizabeth Taylor! 2

Taj su Cadillac Titu poklonili jugoslavenski iseljenici iz Kanade. Na početnoj stranici Parka automobil je uvršten na listu znamenitosti (uz Kokija): Želja gotovo svakoga posjetitelja nacionalnoga parka je provozati se Titovim Cadillacom.

Međutim, nitko se ne pita smije li ga se zapravo voziti. Vlak je već skrenuo iza ugla.

Dolazimo do starih vila koje danas koristi hrvatska vlada za državne prijeme, objašnjava vodičica. Kako bi bila sigurna da će turisti sve upamtiti, ponavlja: Tito had many important guests on Brijuni, over 90 presidents and filmstars like Sofia Loren, Richard Burton and Elizabeth Taylor!

Zatim stižemo do parka za golf. Znak opasnosti upozorava na leteće loptice. Instinktivno se sagnem.

Golf-igralište na Brijunima bilo je 1920-ih godina najveće u golf-igralište u Europi. Tamo su se održavali turniri, dolazili su mnogi bogataši. Unatoč tomu, a možda i zbog toga, otočje je ubrzo upalo u dugove – iz toga je razloga Carl Kupelwieser, sin Ferdinanda Kupelwiesera, počinio samoubojstvo.

Upitala sam se igra li se golf ovdje i danas, sve dok u grmlju nisam spazila muškarca: na glavi mu ravna kapa, rukama se naslanja na palicu i gleda u daljinu. Taj me prizor umorio istoga trena.

Sada u vlaku vlada uzbuđenje.

Turistička vodičica: Now we enter Safari-Park! Tito liked animals, he received many animals as gift! 3

Neke od životinja posjetitelji mogu razgledati na Prirodoslovnomu odjelu – preparirane. After natural death 4, objašnjava vodičica za svaki slučaj. Jedan je dio životinja prenesen u zagrebački zoološki vrt. No dosta se njih može vidjeti u safari-parku.

Vodičica: This is Shetland Pony! It was gift from … Elizab … 5

Progutala je zadnji dio rečenice čim su se pojavile zebre. Svi su pali u ultimativnu ekstazu čim su vidjeli i Lanku, jednu od dva slona koje je Tito dobio na dar od indijske premijerke Indire Gandhi 1972. godine. Drugi slon, Sony, uginuo je 2010. godine. 

Majka: Gle, Pauline, gle kakvu suuurluu iimaa! 

A istarsko govedo, ovce i magarce nitko ne šljivi ni pol’ posto. Na početnoj stranici Parka stoji: Ovi će simpatični stanovnici Safari (sic!) parka razveseliti svakoga.

Međutim, vodičica nas obavještava: 10 minutes break! 6

U vlaku ponovno vlada veselje. Sladoled za djecu, kava za odrasle, puno selfieja. Dok jedan dio grupe odlazi slonici, a drugi prema kafiću, ja odlazim do vodičice.

I’m sorry, was the Shetland Pony from Queen Elisabeth or Elizabeth Taylor? So many Elisabeths with Tito here, haha. 7

Nije se nasmijala. From the Queen. The Queen of England! 8

Ah, yeah, okay. And isn’t it annoying talking about Tito all the time? 9

Namrštila je čelo. Ne odgovara na pitanje.

Äh, are there many questions about Tito? 10

Odlučno kimne. Yes, many questions about Tito! 11

Naravno, nameće se jedno pitanje: Tko je zapravo bio Tito?

Tito nije rođen kao Tito, već kao Josip Broz. Pseudonim Tito dobio je kao komunist u političkomu podzemlju.

Tito je rođen 1892. godine u hrvatskomu selu Kumrovec, koje je u to vrijeme bilo dijelom Austro-Ugarske. U Prvomu svjetskom ratu borio se na strani Habsburgovaca, protiv Srba. Završio je u ruskomu ratnom zarobljeništvu. Potom je podupirao boljševike tijekom ruske Oktobarske revolucije. Vratio se u Jugoslaviju tijekom 1920-ih godina. Potom se udružio s komunistima i 1930-ih godina sudjelovao u Španjolskomu građanskom ratu. Tijekom Drugoga svjetskog rata vodio je partizanski otpor protiv fašističke okupacije.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata postaje čelnikom Federativne Narodne Republike Jugoslavije, jedine komunističke države sa slobodom putovanja. Tito je raskinuo odnose sa Staljinom i krenuo takozvanim Trećim putem. Tako se postavio između Istoka i Zapada. Zajedno s Egiptom, Indijom i Indonezijom osnovao je Pokret nesvrstanih, organizaciju koja se zalagala za slobodu i razoružanje te suprotstavljala osnivanju blokova tijekom Hladnoga rata. Pokretu je pripadalo skoro 30 država. Organizacija postoji i danas – no izgubila je na važnosti.

Tito s golubicom mira

U ondašnje je vrijeme Jugoslavija očaravala mnogobrojne političare i intelektualce – mnogi su odlazili u Jugoslaviju i na ljetovanje. U svojoj analizi Istorija Jugoslavije u 20. veku (Die Geschichte Jugoslawiens), koju svakako valja pročitati, minhenska povjesničarka Marie-Janine Calic lakonskima riječima citira jednoga austrijskog turista:

Idemo na more, ne komunizmu.

Jer, da: Unatoč pokušajima uspostavljanja mira, Jugoslavija je bila komunistička država s jednostranačkim sustavom. I nikako zemlja u kojoj je bilo slobodnih izbora i slobode izražavanja mišljenja. Politički su protivnici, baš kao i u ostalima zemljama u kojima je vladala komunistička diktatura, bili proganjani. Ozloglašen je bio Goli otok, politički logor za političke zatvorenike u kojemu se zatočenike mučilo i ubijalo. Goli je otok cinično nazvan „Titovim koncentracijskim logorom“ ili „hrvatskim Alcatrazom“. Logor je zatvoren 1988. godine.

Opet smo u vlaku. Nije riječ samo o povijesti Jugoslavije ili kritičku razmatranju Titove uloge. Riječ je o profanijima stvarima.

Iako sam planirala sjesti na neko drugo mjesto, ponovno sam završila pored one obitelji.

Majka: Pauline, ima li kakice u peleni?

Otac: Pauline, jesi li se pokalala?

Pauline šuti.

Majka: Hoćemo li ti zamijeniti pelenu na stojećke?

Ja, preplašena lica, Pauline, misteriozna osmijeha. Trudim se namirisati odgovor. Ništa nisam namirisala. Roditelji se nisu bacili na posao.

U međuvremenu se drndamo prolazeći pored ostataka rimskih hramova, sunce prži, more blista. Vozimo se kroz široke aleje, vidim botanički vrt, teniski teren, mnoštvo starih stabala, i još starijih stabala.

Turistička vodičica: This is olive tree! It is 1600 years old. We still make olive oil! 12

Brijuni su zaista, zaista lijepi. A vožnja vlakom već se bliži kraju.

Što je s Kokijem?

Ne leti nam ususret. Međutim, vodičica kaže: We also have Koki, Kakadu of Tito! He is in bird park. He can say Tito and his name. He is 62! 13

On je dakle ptičji umirovljenik. Moja sumnja da Titova kakadua zapravo nema već dugo vremena i da Park redovito nabavlja novu pticu iščezne. A gospođa vodičica ponovno ponovi svoju omiljenu rečenicu: Tito had many important guests on the island, over 90 presidents and filmstars like

Tu i tamo spomene druga imena. Na primjer, i Luciano Pavarotti bio je u posjetu Brijunima. Eminentne osobe posjećuju Park i dan danas – bez Tita.

Angelina Jolie, Salma Hayek, Naomi Campbell, nabraja vodičica.

Odlučih napokon vidjeti Tita i sve te important people. Osjećaj je isti kao kada vam neka zarazna pjesma zapne u uhu pa ju morate poslušati kako biste se je riješili.

U staroj zgradi pored Titova Cadillaca nalaze se tri izložbe: Titove preparirane životinje, fotografije Tita na Brijunima te bilješke Paula Kupelwiesera, koji je na početnoj stranici Nacionalnoga parka uz Tita (i Roberta Kocha) naveden u kategoriji: Osobe koje morate upoznati. 

Zadržavam se na Titu.

I prvo razgledavam njegove preparirane životinje. Gorile, pantere i lavove u staklu. Na početnoj stranici stoji upozorenje: Danas, u ova užurbana vremena, kada smo svjesni činjenice da na planetu dnevno izumire više desetaka biljnih i životinjskih vrsta, valja bar na trenutak zastati pred ljepotom prirode. Stoga neka i ova izložba bude poticaj našemu boljem poznavanju prirode te očuvanju ljepote, bogatstva i raznolikosti života na Zemlji.

U redu …

Na drugomu katu napokon započinje izložba o Titu.

I ovdje je u društvu – svih important people.

Sa Sophiom Loren, koja se na neku foru baš i nije najbolje namjestila za fotkanje.:

S kraljicom Elizabetom:

S Willyjem Brandtom …

… i Walterom Ulbrichtom

S Muammarom al-Gadaffijem …

… ili Fidelom Castrom:

Na Brijunima  je Tito obavljao značajan dio svojih državničkih i političkih aktivnosti. U devedeset susreta razgovarao je s predsjednicima, kraljevima i carevima šezdeset država, a susreo se i s predsjednicima vlada i ministrima stotinjak zemalja svijeta, piše na početnoj stranici.

Čini se da je Tito najviše volio velike mačke:

Ma od čega je to napravljen kaput njegove supruge Jovanke?!

Osim toga se pitam: Je li Max Frisch također posjetio Brijune?

Ne, ovo je još uvijek Tito.

Hommage u nastavku nedvosmisleno jasno pokazuje da je Tito sam pripremio kavu za svoje goste …

Pri kraju će me uhvatiti nostalgija.

Ostavimo politiku sa strane: nije li tada sve izgledalo bolje? Odjeća, frizure? Čak i barovi i deve?

Nekada: bar u sklopu hotela Neptun na Brijunima
Divlje životinje na Brijunima za vrijeme Tita

Vani me obuzima popodnevni umor, sunce mi prži u glavu.

Što da radim?

Ispred mene stvori se suvenirnica.

I onda se dogodi nešto nevjerojatno.

Kupila sam si majicu sa slikom Kokija.

I žesticu sa slikom Kokija.

I štamplicu sa slikom Kokija.

Pa što mi se to događa?!

Otrčim u hotel. Kada već idem na Brijune, onda ću tamo i prenoćiti. Početna me stranica zaintrigirala.

Zanimljivo je da velik broj gostiju hotela Neptun traži isključivo sobe bez klimatizacije kako bi u potpunosti mogli doživjeti austrougarski duh, a ovdje to mogu dobiti. U hotelu Neptun sve se prilagođava njihovima željama.

U sobi nema austro-ugarskih duhova, no zato ima puno mjesta. U ormar za odjeću komotno bi se moglo sakriti šest osoba. U kutu bi još ostalo mjesta i za volijeru.

S druge strane, kupaonica izgleda kao neka koju biste našli u psihijatrijskoj ustanovi iz prošloga stoljeća. Blijedožute pločice, vrlo visok rub kade. U zahodu se voda pušta povlačenjem žnore. Samo još nedostaje leš.

Jesam li dobila sunčanicu?

Provjeravam minibar. Normalne je veličine. Bijelo vino na balkonu, a onda mogu fino zaspati. 

Već je kasno poslijepodne. Ići u potragu za Kokijem? Odlučila sam za to unajmiti bicikl. I nisam jedina.

Francuz iza mene toliko se jako gura da mi nabija dječja kolica u pete. Možda se, poput mene, najprije na početnoj stranici informirao o sadržajima pa se sada boji da će nešto propustiti?

Ne začuđuje činjenica da pored 300-tinjak bicikala na raspolaganju, u vrhuncu turističke sezone pokoji bicikl uzmanjka.

Dobijem bicikl, Francuz je dobio jedan od onih električnihCaddyja za koje sam mislila da voze isključivo golfaši. Ovdje su popularni.

U potrazi sam za natpisom bird park 14. I zamišljam Kokija kako sjedi na visoku stablu. Sigurno će sam odabrati komu će na kraju reći Tito. Možda može reći i Alexandra? Ipak se tako zove i Titova unuka.

Ponovno moram preko golf-terena. Još jedan znak opasnosti upozorava na loptice. Vozim brzo i pognuto – sve za Kokija. 

A tu je i ulaz: bird park.

Skrenem iza ugla i odmah ju ugledam: gomilu turista ispred ograde.

Kako sam uopće mogla pomisliti da će Koki ovdje slobodno i nesmetano letjeti?

Čekam sa strane. Ptica se priljubila uz rešetke i gleda djecu i odrasle ispred sebe. Malo se popne, malo se spusti, malo skokne na jednu pa malo na drugu stranu. U kavezu do njega nalazi se velika crvena papiga za koju se, iako daje sve od sebe, nitko ne zanima.

DLjudi mu dovikuju: Koki, Koki! Tito, Tito! 

I Koki se uvijek oglasi, no ne razumijem što kaže, čujem samo ljude ispred njegova kaveza. Pokraj njih sjedi neki čovjek u jednomu od onih električnih Caddyja. Obraća im se na hrvatskomu i pritom ljutito lupa o malu instrument-ploču.

Ne razumijem ni riječ, no pretpostavljam da kaže:

Dajte pustite tu jadnu pticu više na miru, dosta joj je više, poludjet će. Hajdemo radije u našu austro-ugarsku sobu na koju čašicu, pit ćemo u ime izumrlih biljaka i životinja, ili pak, što se mene tiče,  u ime Sophie Loren ili Richarda Burtona ili Elizabeth Taylor ili ŠETLANDSKOGA PONIJA KOJI JE KRALJICA POKLONILA, no hajdemo više napokon!!!

Čekam da svi odu.

Za to vrijeme razgledavam paunove i patke und die Enten an.

Pristojna tišina.

Vraćam se Kokiju. Nitko mi ne smeta. Koki se još uvijek drži za rešetke.

I gleda me prijateljski.

Može li ptica imati prijateljski pogled?

Pa, izgleda prijateljski.

Vadim mobitel kako bih ga fotografirala. A Koki pozira.

Prvo sa strane.

A onda od ispred.

A onda mu se obratim.

Pogledam staroga kakadua i kažem mu: Koki!

1 Autorica dnevničkoga zapisa kaže da bi tekst na njemačkomu jeziku valjao glasiti Um die Insel kennen zu lernen, müssen Sie …

Tekst na hrvatskoj verziji početne stranice glasi Izdvojili smo za vas mjesta koja smatramo nezaobilaznima za najbolje upoznavanje Brijunskoga otočja. Istražite ova mjesta i zaljubite se u Brijune. [natrag]

2 Ovo je Titov Cadillac! Tito je na Brijunima ugostio mnogo eminentnih osoba, preko 90 predsjednika te filmske zvijezde poput Sophie Loren, Richarda Burtona i Elizabeth Taylor. [natrag]

3 Upravo ulazimo u safari-park! Tito je volio životinje, mnoge je dobio na dar. [natrag]

4 Nakon što su umrle prirodnom smrću [natrag]

5 Ovo je šetlandski poni! Tito ga je dobio na dar od … Elizab …. [natrag]

6 Pauza 10 minuta! [natrag]

7 Oprostite, je li šetlandski poni dar kraljice Elizabete ili Elizabeth Taylor? Tito je ovdje ugostio mnoge Elizabeta, ha-ha. [natrag]

8 Kraljice Elizabete. Engleske kraljice! [natrag]

9 Aha, da, da, okej. Nije li Vam naporno stalno govoriti o Titu? [natrag]

10 Am, postavljaju li Vam turisti mnogo pitanja o Titu? [natrag]

11 Da, puno me pitaju o Titu! [natrag]

12 Ovo je stablo masline. Staro je 1600 godina. Još uvijek radimo maslinovo ulje. [natrag]

13 Također imamo Kokija, Titova kakadua. Nalazi se u parku s pticama. Može izgovoriti svoje i Titovo ime. Ima 62 godine! [natrag]

14 ptičji park [natrag]

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *