Tri pitanja (9): SPECIJALNO IZDANJE

Njemački se jezik u Rijeci uči u trima školama – te na Sveučilištu.

Kako to da hrvatska mladež danas studira njemački jezik i što ih to povezuje s Njemačkom?

Slijede intervjui s riječkoga Filozofskog fakulteta.

Ivan Nekić, 19, iz Mokreša u Slavoniji

Ivan Nekić

Matea Cvitko, 18, iz Škropeta u Istri

Matea Cvitko

Katarina Lučić, 20, iz Rijeke

Katarina Lučić

Laura Maria Usjak Hoffmann, 18, iz Križevaca u blizini Zagreba

Laura Maria Usjak Hoffmann

Zašto studirate njemački jezik – što vas to povezuje s Njemačkom?

IVAN: Njemački učim odmalena. Tijekom Domovinskoga rata moja je majka živjela u Njemačkoj, a djed u Švicarskoj. Imamo mnogo rodbine u Njemačkoj. Jezik sam najviše naučio gledajući njemačku televiziju i slušajući njemački radio. A sada studiram njemački jer bih volio kasnije raditi u Njemačkoj, kao tumač ili pak u nekoj firmi, nisam još siguran.

MATEA: Nemam rodbinu u Njemačkoj, no uvijek sam gledala serije na njemačkomu, npr. Spužva Bob Kockasti i Cobra 11 (Alarm für Cobra 11) …

Pa to baš i nisu bile neke dobre serije

Smiju se i objašnjavaju mi da se te serije prikazuju na hrvatskoj televiziji. Osim njih i: Klinika Schwarzwald (Schwarzwaldklinik) i Gorski liječnik (Der Bergdoktor). A onda se ja smijem.

MATEA: Njemački sam jezik učila i u školi, no profesor nije bio nešto previše kvalitetan. Želim biti učiteljica i predavati njemački.

KATARINA: Posljednjih sam pet godina živjela u blizini Frankfurta na Majni. Jednostavno sam se zaljubila u jezik. Moji su se roditelji preselili iz Hrvatske u Njemačku, a ja sam tamo i položila maturu.

Ali nisi željela ići na fakultet u Njemačkoj?

KATARINA: Ovdje u Rijeci živjela sam 15 godina. Na kraju mi je grad nedostajao. Međutim, moji su roditelji ostali i dalje u Njemačkoj.

LAURA MARIA: Moji majka i djed dolaze iz Njemačke. Kod kuće smo uvijek govorili njemačkim. Moj je djed nažalost preminuo, bili smo vrlo bliski. Zato sada studiram njemački jezik, podsjeća me na njega. Možda bih voljela biti prevoditeljica, no nisam još sigurna.

Što vam je teško kod njemačkoga jezika – ili pak lagano? I ima li netko omiljenu riječ?

IVAN: Usmeno i pismeno izražavanje lakše mi je od čitanja. I ne znam cjelovite gramatičke termine. Dok nešto čujem, mogu reći je li točno ili pogrešno, no ne znam odgovarajuću stručnu terminologiju.

MATEA: Nemam omiljenu riječ. A članovi su mi veoma teški, nikada ne znam koji trebam upotrijebiti.

KATARINA: Ja, die Artikel! Warum heißt es das Mädchen, wenn das Subjekt doch weiblich ist? Und bei Lieblingswort muss ich an Schmetterling denken.

LAURA MARIA: Meni je pravopis težak!

Koja je po vašemu mišljenju najveća razlika između Nijemaca i Hrvata?

IVAN: Mi se drugačije ponašamo kada nam netko dođe u goste. Dakle, otvoreniji smo. I ne gledamo toliko na novac!

(Ostali se nikako ne slažu s izjavom o novcu.)

MATEA: Moji su susjedi Nijemci koji su ovdje kupili kuću. Uvijek žele da se gosti izuju pri ulasku u kuću. I kada nešto daju, onda najčešće očekuju i nešto zauzvrat …

KATARINA: Nijemci mi se doimaju individualnijima, i to u smislu da djeluju otvorenije i multikulturalnije. Ne znam kako bi se Hrvati nosili s toliko stranaca. Također mislim da su Nijemci mirniji, ne toliko temperamentni.

(Ostali se slažu s tom izjavom.)

LAURA MARIA: Pa, kod Nijemaca sve nekako mora biti točno, savršeno. Uvijek sve moraju odmah učiniti. Hrvati pak kažu: Kasnije ću ovo riješit’. … Moj bi djed znao reći: Sowas gibt’s nur in Kroatien! (Ovog’ ima samo u Hrvatskoj!

IVAN: Nijemci također prde bez pardona …

(Neki se ne slažu s ovom izjavom, nekima je smiješna.)

IVAN: Pa, da, stvarno, imam dosta njemačkih prijatelja, i također podriguju k’o svinje!

(I dalje se smiju.)

KATARINA: Može biti da je osjećaj srama niži u Nijemaca. Sa mnom su u razred išli ljudi koji bi se javili i rekli nešto što mi nikada ne bismo. Ili ljudi koji bi nešto rekli iako nisu imali blagoga pojma. Također mislim da gore nije toliko bitno u čemu naokolo hodate, odnosno kako ste to odjeveni. Ovdje se prije svega djevojčice odgaja da obraćaju veliku pozornost na vanjski izgled.

(Matea i Laura Maria potvrdno kimaju.)

KATARINA: Ja smatram da je dobra stvar da nije toliko važno na što ličite.

Hvala Ivanu, Matei, Katarini i Lauri Mariji!

Još jednom prođoh kroz zgradu i odoh visoko na peti kat.

Između Odsjeka za talijanistiku i anglistiku smješten je Odsjek za germanistiku. A evo i Österreich-Bibliothek (Austrijska knjižnica):

Naravno, s djelima Ingeborg Bachmann:

Još da na brzinu dva pitanja postavim pročelnici Odsjeka:

Petra Žagar-Šoštarić, 45, iz Matulja kraj Rijeke

Petra Žagar-Šoštarić

Postoji li u njemačkomu jeziku nešto što ti zadaje probleme premda ga savršeno govoriš?

PETRA: Ponekad mi je teško switcheati s hrvatskoga na njemački i obratno kada se dulje vremena ne služim ni jednim od ta dva jezika. Pri prevođenju, kada se radi o stručnoj terminologiji, proces teče automatski. No u svakodnevnomu životu potrebno mi je malo vremena da sve krene teći glatko, bez da postoji potreba da prevodim u glavi.

Koja je po tvojemu mišljenju najveća razlika između Nijemaca i Hrvata?

PETRA: Nikada nisam razmišljala u tomu smjeru pa stoga ne bih ni htjela definirati neke razlike. Sve to ovisi od čovjeka do čovjeka, o njegovu karakteru,  a ne o nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti, etnicitetu. Stereotipi nisu uvijek točni. Mnogi Hrvati misle ili pretpostavljaju: A, da, ti Nijemci, oni svi piju pivu i jedu kobasice. Međutim, Njemačka nije Oktoberfest.

Tako je! Petra, hvala ti!

Stojeći u hodniku, pitam se još samo jedno:

Koji je to dvorac na lijevoj slici?

Zna li netko? Ja nemam pojma. (Malo me sram.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *