Kako pisati o gradu u kojemu još nisam bila, kojega (za sada) ne mogu posjetiti? Googlati slike? Pretraživati na Wikipediji? Čitati knjige? Davno obavljeno, naravno. Ali to je tako beživotno! Radije zamišljam da je Rijeka muškarac kojega sam upoznala preko interneta.
R. i ja – 4. dio
Ovdje su dostupni 1. dio, 2. dio i 3. dio
Dragi R., tako se dugo dopisujemo preko interneta, a ja još uvijek ne znam kako ti izgledaš!
Pa je li to tako važno?
Pa da.
Recimo da sam mješavina srednjega vijeka, carsko-kraljevskoga, fašističkoga i socijalističkoga.
Ti dakle nosiš bradu!
Ako ti tako kažeš.
I čime se baviš, u poslovnomu smislu?
Svim ovim pitanjima!
Pa čavrljamo online, želimo se upoznati.
E pa onda kako to da ja ne znam baš ništa o tebi?
Kada me nikad ništa ne pitaš.
Zato što cijelo vrijeme moram odgovarati na TVOJA pitanja.
Oho, naša prva svađa?
Pa možeš i ti postaviti koje protupitanje.
Pas ili mačka?
Pas.
Vino ili pivo?
Vino.
Planine ili more?
Oboje.
Ne može oboje.
E pa bome može!
Jedino dijete ili imaš braću ili sestre?
Jedino dijete.
Sretnice.
Ne voliš svoju braću i sestre?
Imam samo jednoga polubrata iz doba Austro-Ugarske.
Viđate li se često?
Ne, on živi u Italiji.
A kako se on zove?
Trst.
Lijepo ime.
Da, da, svima se sviđa ime. I on također.
A tebi ne?
Nemamo baš najbolji odnos.
Zato što on izgleda bolje od tebe?
Ma ti ni ne znaš kako ja izgledam!
Pa kada mi nećeš poslati svoju fotografiju!
Poslat ću ti već jednu…
Okej, i u čemu je sada problem s tvojim polubratom?
Duga priča. Postoji jedan čovjek kojega on simpatizira, a ja ne.
Ljubavni trokut? Jesi li ti biseksualac?
On mi je polubrat, to bi bio incest! Tako da ne. Problem je političke prirode.
Nemoj mi opet započinjati sa srednjim vijekom.
Bez brige. U svakomu slučaju, ja kažem da je taj čovjek fašistički zločinac, dok moj polubrat pak tvrdi da je on bezazleni pjesnik.
Gabriele d’Annunzio?
Odakle ga znaš?
Mnogo čitam.
I što kažeš na to?
Ne razumijem kako je u Italiji dignut spomenik u čast d’Annunziu.
Eh, ni mi ovdje to ne razumijemo.
Gdje ti zapravo živiš? Samo znam da ne na otoku.
To je još uvijek točno.
Voliš se zezati, zar ne?
E u tomu je čar. Više sljedeći puta.
Sada opet odeš do luke.
Možda mi se uskoro i pridružiš?
Nadam se.
Nastavak slijedi –
Povratak u stvarnost
Reći da je Trst polubrat Rijeke primjer je umjetničke slobode. Između ta dva lučka grada oduvijek je vladao konkurentski odnos. Oba su pripadala Habsburškoj Monarhiji – Trstom je upravljala Austrija, a Rijekom Mađarska. Nisam prva koja ih je dovela u svezu. Britanski arhitekt Thomas Graham Jackson (1835.-1924.), koji je u 19. stoljeću proputovao jadranskom obalom, zapisao je:
Rijeka je drugi Trst, no u manjemu formatu. Nalazi se točno na kraju zaljeva te u podnožju amfiteatra suhih planina koje se strmo spuštaju u more s gotovo nikakvom obalnom linijom. Zbog takva položaja u kombinaciji s južnom ili jugoistočnom notom gradovi su ljeti veoma vrući: Rijeka je tada poput peći iz koje putnik treba pobjeći što brže može, a u njoj neće pronaći ništa posebno zanimljivo što bi ga tamo zadržalo.
Ništa posebno zanimljivo? Oštra izjava …
Vratimo se još na Trst: Odnos između Italije i Hrvatske je, kao što sam već ovdje pisala, zamršen – posebice od prošloga rujna, 100. obljetnice okupacije Rijeke pod vodstvom fašističkoga spisatelja Gabriela D’Annunzia. Dok mu je u Trstu dignut spomenik (unatoč službenomu protestu Hrvatske), u Rijeci je započela izložba koja kritičkim okom promatra okupaciju. Može ju se pogledati do 31. siječnja 2021. u Pomorskomu i povijesnomu muzeju Hrvatskoga primorja Rijeka.
Jedna misao o “Radije zamišljam da …”