Prije nekoliko tjedana je ispred Gradske vijećnice gore-dolje, poput superjunaka, jurio klitoris zaogrnut plaštem.
Ta je točka bila dio feminističkoga performansa. A ljupki je kostim izradila umjetnica Tanja Blašković, koju sam upoznala ubrzo nakon nastupa.
Tanja (28) na intervju dolazi u društvu Kevina (6). Kevinove su šiške toliko dugačke da je prvo pitanje koje postavljam Tanji vezano upravo uz njezina psa. Kevin ne ide u frizerski salon za pse, već mu Tanja šiša šiške. Također ga i redovito kupa zato što se njegovo krzno veoma brzo prlja. Kevina baš i nije nešto pretjerano briga za Instagram – svaki put kada Tanja pokuša uslikati neku fora fotografiju Kevina kako spava, on se probudi i odbije surađivati.
Ni ja nisam uspjela natjerati Kevina da pogleda u kameru.
Međutim, ono čime se Tanja bavi ionako je mnogo važnije: osim što šiva, Tanja i reciklira plastiku te na radionicama objašnjava što se sve od nje može izraditi.
Osim toga, Tanja i crta i izrađuje zidne slike iglom – radi se o kombinaciji vezenja i pletenja.
Životinje su čest motiv: ptice, mačke, leopardi, psi – i uvijek nanovo ljudi koji grle životinje.
Tanja kaže: When people love animals they don’t expect anything back. They should love people the same way. [1]
Sve je sama naučila: It doesn’t have to be perfect, I like it when things have little flaws, when you see it is handmade. [2]
Tanja dolazi iz Pazina u Istri. U Rijeci je studirala likovnu pedagogiju, a potom i ostala. Ne želi raditi kao učiteljica (too much bureaucracy [3]). Radije je slobodna umjetnica. Također bi voljela jednom dulje vremena živjeti u inozemstvu: I can make myself everywhere home and work from everywhere. [4]
Osim životinja, kao čest motiv pojavljuju se i žene – i to normalne žene s trbuščićima, a ne pak one nerealistično mršave žene koje su i dalje norma u svijetu mode.
Je li ti je bitno prikazati žene onakvima kakve jesu – nemaju savršena, već normalna tijela?
TANJA: Oduvijek prikazujem normalna tijela, trbuščiće, celulit. Nikada nisam ni pokušala crtati „savršene“ žene, već jednostavno prirodne. Ja tako izgledam, sve žene koje znam tako izgledaju. Kada sam radeći na jednomu projektu ravnateljici škole pokazala prvu skicu, njezin je odgovor glasio: „Ma kakva bi ovo žena trebala biti? Pa ovo je grozno! Nit’ grudi, a i odjeća je grozna. …
Kako po tvojemu mišljenju Hrvatska stoji po pitanju feminizma?
TANJA: Ovdje je feminizam i dalje „loša“ riječ. U svakomu slučaju, prestala sam čitati bilo kakve internetske rasprave kada su u pitanju feministička pitanja i problemi, situacija je jednostavno užasna.
I na umjetničkoj sceni često imam osjećaj da me shvaćaju manje ozbiljno nego muškarce. Mnogo reakcija na stvari koje radim dolazi od žena, rijetko kada od muškaraca.
Možda neki ono što radim smatraju naivnim, no meni je važno da se problemima i bitnima pitanjima pozabavim na lagan i također estetski način.
Što te nadahnjuje?
TANJA:
Zapravo su to često fotografije. Na društvenima mrežama pratim razne fotografe i gledam njihove portfelje. U svakomu slučaju, nemam rutinu, svaki je dan drugačiji. Jedan od mojih posljednjih većih projekata zove se friends in quarantine [5]. Zamolila sam prijatelje da mi pošalju fotografije svoje svakodnevnice za vrijeme karantene. Iz tih sam fotografija načinila crteže, a iz njih onda zidne slike.
Na Tanjinu Instagram-profilu možete vidjeti još njezinih radova. Može ih se kupiti na Etsy.
[1] Kada ljudi vole životinje, ne traže ništa zauzvrat. I druge bi ljude trebali tako voljeti.
[2] Djela ne moraju biti savršena. Volim kada stvari imaju neku greškicu, kada se vidi da je ručni rad.
[3] previše papirologije
[4] Svugdje se mogu osjećati kao kod kuće i svugdje mogu raditi.
[5] prijatelji u karanteni
