Tri pitanja (13): Peppe
Kako bih odagnala tugu zbog rastanka s Rijekom, netom prije odlaska intervjuirala sam Peppea. Na kraju krajeva, tomu kućni ljubimci i služe.
Ne mogu vam odati Peppeove biografske podatke radi očuvanja njegove ptičje privatnosti, mogu samo ovo reći: Peppe dolazi sa Sicilije. I nekomu kao što je on ne trebate doći s tri pitanja. Nekomu kao što je Peppe trebate postaviti sva pitanja. U tajnosti!
Peppe, kako ti se svidjelo u Rijeci?
Gdje, gdje?
U Rijeci?
Što je to? Što je to?
Ovaj, pa, grad u kojemu smo proveli skoro pola godine? I daj ne ponavljaj sve što kažeš, odučili smo te od toga …
Ako se ne brineš o meni, onda se sve vrati na staro! Na staro! NA STARO!
Što?!
Da, pa što si ti misliš, da ja možda znam gdje smo bili ako si me odložila u tamnu torbu i onda izvadila i stavila na stol nakon 24 sata tijekom kojih sam se skoro ugušio, I ONDA PUSTILA DA TAKO STOJIM PET MJESECI?
Pa ponekada si bio na balkonu … Osim toga, imala sam stvarno puno posla!
Ma, da, svakako, certo! Ti si tamo uvijek samo sjedila za pisaćim stolom i smijala se vlastitima vicevima!
To nije istina.
Bome je! Bome je! Ponekad si se smijala čak i u kadi! I U KADI!
Pa moram se prati. I ponekad opustiti …
Što to pak sada radiš s mobitelom? Zar ti to nešto snimaš?!
Samo sam te htjela intervjuirati …
Ma je li? E, pa evo ti onda, neka bude službeno: Nisam si to TAKO predstavio kada si mi rekla da ćeš biti spisateljica grada u Hrvtaskoj!
Hrvatskoj …
Ma to je isto! Ma to je isto!
A kako si si ti to, molim te mi objasni, predstavio?!
Da ćemo S-V-E raditi zajedno! Intervjuirati ljude, ići na koncerte i posjećivati izložbe, naći neku galebicu za mene!
Pa nisam baš mogla hodati naokolo noseći plastična papagaja, svi bi mislili da sam prolupala!
Papagaja od tvrde plastike. I ti i jesi prolupala! Osim toga, ionako je svejedno što drugi misle. I još više zato što si ti uvijek pisala da su ovdje svi tako talerontni!
Tolerantni … Dakle, čitao si moj blog?
Naravno, po cijele dane nisam imao što raditi …
(Nekako mu ne vjerujem. U Berlinu bi se uvijek družio s gavranima, ponekada bi se vratio doma u 3 ujutro, sav operušan.)
Mislila sam da bi se možda sprijateljio s galebovima??
Oni me ne razumiju.
Zar nemate vi ptice neki univerzalni standardni jezik?
Che cazzo! Drek imamo! Svi nacionalisti.
No galebovi ovdje, oni bi zasigurno razumjeli talijanski?
Che cazzo! Drek bi, a ne talijanski! A ti si uvijek pisala da je ovdje nekoć bila Italija!
Pa bila je!
Možda za vrijeme kamenoga doba.
Ah, Peppe, zaista mi je žao to čuti! Potražit ćemo ti za večeras neku pticu koja govori talijanski. Ne mora biti sada baš galeb. Da pokušamo za početak s golubom?
Mrzim golubove! Mrzim golubove! Vaffanculo!
Opet odlaziš, kao mama ptica sa Sicilije. Moraš li?
Sì. Moram.
Ali ti uopće ne znaš kakvi su golubovi ovdje. Gle one očerupane, iza tamo, baš usamljeno izgledaju, sigurno bi se razveselili kada bi jedan ljupki papagaj kao što si ti …
Um, će ovo tvoje još dugo?
Što?
Naš razgovor … moram onda ići … presto … prestissimo!
Što?! Ostavit ćeš me samu zadnju večer? Ali ti si moj kućni ljubimac!
Ha, pa zar si stvarno mislila da sam cijeli dan čekao u stanu i čistio si krila dok si se ti igrala spisateljice grada? U međuvremenu sam hrvtaski naučio bolje od tebe!
E to ti ne vjerujem!
Ali istina je!
Što?!
„Ali istina je“ na hrvtaskomu. [*]
Hrvatskomu!!
Ma, daj! Bježi! Uvijek ti s tima tvojim detaljima … Ja radije gledam cjelinu. Odozgora, eh? Pa zato i jesam ptica! Un uncello!
(Dok on tako caruje na balkonskoj ogradi, ponad kruže galebovi, kao da baš njega čekaju. Vjerojatno upravo to i rade.)
Ali što ćeš raditi?
Za početak aperitiv s pročelnikom Odjela za kulturu, a potom lazanje s gradonačelnikom.
TI se nalaziš s pročelnikom Odjela za kulturu?!! Pa njega ni JA nisam upoznala sve ovo vrijeme kako sam u Rijeci!
To ti je tako zato što ti sve obavljaš preko e-maila. Ovdje ti se ljudima ne da s time zezati! Ja sam samo sletio na prozor i kucao kljunom o staklo sve dok mi nisu otvorili …
Nisu onda bili zločesti?
Ma kakvi, dosta se njih razveselilo što vidi nešto drugo za razliku od onih luđačkih galebova!
(Gleda gore.)
Žao mi je, dečki!
(A sada opet u mene.)
To ti znači Žao mi je, dečki! [*] U svakomu slučaju, uvijek sam uz sebe imao bocu pelinkovca, sigurnosti radi.
A ne Limoncello?
U Hrvtaskoj smo, ne na Siciliji, moja draga …
Čekaj, čekaj, negdje sam već to čula, što to znači?
Moja draga na hrvtaskomu [*]. Zaista si imala priliku bolje naučiti jezik!
Pa i jesam …
Jezik, a ne psovke! Doviđenja!
(Raširio je krila.)
Stani! Peppe!
Dimmi, dimmi! Što sada još trebaš? Što sada još trebaš?
Vratit ćeš se, zar ne?
Ma certo, pa ipak sam ja tvoj kući ljubimac. CIAO!
(I vratio se.)
Otkako smo se nedavno vratili u Berlin, uopće ga nisam vidjela.
Počeo je gavrane na krovu podučavati hrvtaski. I svima kaže da je on bio književnik za Rijeku!
U: Rejiki.
Navodno već radi na romanu o Rijeci …
I što da mu čovjek kaže?
Bolje evo pjesma hrvatske jazz-pjevačice s boravištem u Berlinu, Vesne Pisarović, na koju sam ljetos nabasala na jednomu koncertu. Njezine mi pjesme ujesen donose pokoji dašak Rijeke za radni stol.
I možda i čitateljima.
Hvala svima na iskazanomu interesu te mnogima komentarima – HVALA!
[*] Napomena prevoditeljice: Ovaj se intervju odvija na njemačkomu jeziku.