Što je grad bez stanovnika – a ja redovito ispitujem Riječane o njihovomu životu u gradu. Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.
Na današnjemu repertoaru: 32-godišnja Iva Sušić iz tima Rijeka 2o2o.
Ovako si možete zamisliti Ivino radno mjesto: stara tvornička hala u luci s improviziranima uredima u kojima zaposlenici brižno rade na organizaciji događaja koji će se odviti u godini u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture. Sve to izgleda kao mješavina startupa, off-theatra i mjesta za raspačavanje droge. A u sredini: mnogo, mnogo vrlo prijateljskih uredskih pasa.
U čajnoj se kuhinji na stolu nalazi ogromna tikvica.
Netko je na vrata sprejem napisao tri veoma velika crvena slova.
A iznad jednih drugih vrata visi slika sjevernokorejskoga diktatora Kima Jong-ila. Radi se o internomu vicu koji je vezan uz ime Kim, objašnjava mi Iva.
(Ovdje nema fotografije diktatora!)
Nije ni čudo da Iva ne vidi razlog da napusti Rijeku kada njezine kolege imaju tako dobar smisao za humor.
Što to Rijeka ima, a drugi gradovi ne?
Iva: Imamo srdačne ljude! I onu šaroliku povijest obilježenu različitima političkim sistemima kojima smo u prošlosti pripadali. I upravo se to posvuda zrcali u arhitekturi.
A što nedostaje Rijeci?
Iva: Pod svaku nam je cijenu potrebna bolja infrastruktura. Dobra željeznička i autobusna povezanost. I bilo bi dobro kada bi bilo poslova. Poslova za mlade ljude.
Bi li napustila Rijeku kako bi živjela na nekomu drugom mjestu? Ako da, o kojemu bi se mjestu radilo?
Ne bih se željela odseliti odavde jer sam ovdje veoma ukorijenjena sa svojom obitelji i mnogim prijateljima. Sviđa mi se što je Rijeka grad koji nije velik poput Zagreba, ali bome ni malen. Možda nemamo mnogo kafića, restorana i barova, no oni koje imamo su simpatični.
Ni u kojemu slučaju ne bih odselila u Njemačku ili Irsku kako bih tamo pronašla posao. Mnogi su imigrirali u te zemlje u potrazi za poslom. Kada bih ja nekamo imigrirala, onda bih odabrala zemlju u kojoj bih voljela i živjeti, a ne samo raditi. Primjerice Španjolsku, Portugal, Bali. Tople krajeve u kojima su ljudi opušteni i prijateljski nastrojeni.
Nadam se opušteni i prijateljski nastrojeni poput Ive. Hvala na intervjuu!
(Naravno da sada zanemarujemo činjenicu da se ovdje radi o prikrivenomu oglašavanju za Los Angeles!)
