Tri pitanja (6): Zoran Herenda

Tko dođe u Rijeku, u nekomu se trenutku nađe u luci, i u luci odmah ugleda ni više ni manje nego ovaj bijeli brod s ogromnima crvenim slovima RIJEKA2020.

Na početku sam uistinu mislila: Aha, ovo je ured organizatora projekta Europske prijestolnice kulture. Međutim, taj je brod hotel, bar, restoran – i to već dugo vremena. Crvena su slova reklama, a u ovima tužnim vremenima epidemije koronavirusa djeluju kao neka vrsta podsjetnika: još uvijek traje godina u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture.

Pa, hajdemo gore na brod na piće s barmenom!

Nastavi čitati “Tri pitanja (6): Zoran Herenda”

Hartera – hrvatski Berghain?

Draga hrvatska čitateljska publiko: Pretpostavljam da je onaj tko ne bježi glavom bez obzira od EasyJeta/RyanAira/Eurowingsa i voli elektroničku glazbu do sada bar jednom posjetio berlinski Berghain. Za sve ostale: radi se o ozloglašenomu techno-klubu smještenomu u nekadašnjoj termoelektrani u koji ulaze samo oni odjeveni u crninu, lošega raspoloženja koji tijekom osmosatnoga čekanja u trokilometarskomu redu ne jedu currywurst i pritom slikaju selfieje.

No mi smo pak ovdje – Bogu hvala – u Rijeci. Ne u Berlinu.

Nastavi čitati “Hartera – hrvatski Berghain?”

Tri pitanja (4): Dragan Kordić

Jesam li već spomenula koliko su Riječani prijateljski nastrojeni ljudi? Prijateljski nastrojeni, nekomplicirani, otvoreni? Upravo je tako protekao i moj susret s Draganom Kordićem, 32-godišnjim ilustratorom koji sa suprugom i malenom kćeri, dva psa i papagajem (!) živi u Rijeci. Činjenicu o papagaju otkrila sam nažalost tek kada sam pogledala Draganov homepage. Možda će pročitati ovo: Zdravo Dragane, ja također imam papagaja, pogledaj dolje!

Nastavi čitati “Tri pitanja (4): Dragan Kordić”

Žestica mora nositi badić

I, što pojedinac kao književnik grada radi po cijele dane?

Istražuje, naravno!

Nedavno sam unajmila vozilo i zaključila da su zaposlenici u agenciji za iznajmljivanje automobila iz Rijeke prijateljski nastrojeni i smiješni suvremenici.

Ja: Dober dan! I’m sorry, I don’t speak Croatian, I can only say hello, thank you and motherfucker.[1]

On: Wonderful! That’s all you need in this country![2]

[1] Oprostite, ne govorim hrvatski, znam samo reći zdravo, hvala i u pičku materinu.

[2] Krasno! To je sve što trebate u ovoj zemlji!

Nastavi čitati “Žestica mora nositi badić”

Fellini ili Riba zvana Wanda

Onomu tko se pita što pojedinac kao književnik grada zapravo radi po cijele dane mogu reći: u svakomu slučaju ne sjeti se rezervirati kartu za kino na otvorenomu. 

Ovdje se svake srijede u srpnju prikazuje jedan film Federica Fellinija, koji bi ove godine napunio 100 godina.

Autoportret: gore Marcello Marcello Mastroianni, dolje književnica grada
Nastavi čitati “Fellini ili Riba zvana Wanda”

Tri pitanja (3) – Iva Sušić

Što je grad bez stanovnika – a ja redovito ispitujem Riječane o njihovomu životu u gradu. Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Na današnjemu repertoaru: 32-godišnja Iva Sušić iz tima Rijeka 2o2o.

Ovako si možete zamisliti Ivino radno mjesto: stara tvornička hala u luci s improviziranima uredima u kojima zaposlenici brižno rade na organizaciji događaja koji će se odviti u godini u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture. Sve to izgleda kao mješavina startupa, off-theatra i mjesta za raspačavanje droge. A u sredini: mnogo, mnogo vrlo prijateljskih uredskih pasa.

Pažnja – ilustracija! Ova se fotografija pojavi na Googleu kada upišete „prijateljski uredski pas“ (izvor: HubSpot). Bolje da sam fotografirala prave pse koji su dio tima Rijeka 2020.
Nastavi čitati “Tri pitanja (3) – Iva Sušić”

Tko je zapravo Kamov?

Svaki put kada prolazim kraj njega, prestravim se. Posebno za sumraka. On me promatra! A kako tek opušteno stoji naslonjen na ogradu mosta …

No na tomu mjestu ne stoji muškarac, već spomenik: i to onaj podignut književniku Janku Poliću Kamovu. On već dugo vremena nije među živima: rodio se 1886. godine, a već je 1910. preminuo. Kao dvadesetčetverogodišnjak – i to pod sumnjivim okolnostima u Barceloni.

Nastavi čitati “Tko je zapravo Kamov?”

Do skora, Rijeko!

Gradsko spisateljevanje na suhomu je iza mene – danas letim za Rijeku! Letjeti neću baš visoko poput astronauta, no svejedno se od ove prve faze pisanja rastajem eteričnim pozdravom iz devedesetih.

Damir Urban dolazi iz Rijeke, a Astronaut je nekada bio golemi hit. Pjesma mi je zapela za oko u riječkoj seriji Novine. Pomalo patetična, pomalo melankolična – pristaje ljetu. Koje je inače danas započelo.

Eterično, melankolično, patetično: Urban & 4 – Astronaut
RSS
Follow by Email
Facebook
Twitter