Autor: Alexandra Stahl
Bok, Rijeka! Vidimo se!
Ovaj blog završavam isto onako kako sam ga i započela: i prvi i posljednji tekst napisan je u Berlinu. Prije nekoliko dana vratila sam se u Njemačku, no fizički, u mislima sam pak još uvijek u Rijeci.
Nastavi čitati “Bok, Rijeka! Vidimo se!”Tri pitanja (12): Eneja
Eneju i mene spojila je viša sila – ili možda samo kafić u kojemu ona radi. U svakomu slučaju, sve se savršeno posložilo. Eneja je za mene iscijedila naranče i limune te upitala odakle dolazim. Samo nekoliko minuta kasnije pao je dogovor da ćemo se naći na jogi.
Tri pitanja (11): Tanja Blašković
Prije nekoliko tjedana je ispred Gradske vijećnice gore-dolje, poput superjunaka, jurio klitoris zaogrnut plaštem.
Ta je točka bila dio feminističkoga performansa. A ljupki je kostim izradila umjetnica Tanja Blašković, koju sam upoznala ubrzo nakon nastupa.
Nastavi čitati “Tri pitanja (11): Tanja Blašković”Tri pitanja (10): Sead Boza
Ljetos sam mu nadjenula ime „Kokičar“, unazad par proteklih tjedana zovem ga „Kestenjar“. No ovaj mio čovjek koji radi u blizini mojega stana, tik iza ugla, ima, naravno, i pravo ime, i to Sead Boza.
Tri pitanja (9): SPECIJALNO IZDANJE
Njemački se jezik u Rijeci uči u trima školama – te na Sveučilištu.
Kako to da hrvatska mladež danas studira njemački jezik i što ih to povezuje s Njemačkom?
Slijede intervjui s riječkoga Filozofskog fakulteta.
Nastavi čitati “Tri pitanja (9): SPECIJALNO IZDANJE”Tito, Koki, ja – i svi ostali
Dvojna monarhija Austro-Ugarska, talijanski fašizam ili socijalistička Jugoslavija – od srednjega je vijeka Rijeka imala različita pripadništva – i to ne uvijek dobrovoljno. Kroz reportaže istražujem različite epohe. Na današnjemu repertoaru: ptica koja je nadživjela Jugoslaviju.
Tito je mrtav već 40 godina, no Koki je i dalje živ. Koki ima 62 godine, oči su mu svijetlo plave boje, a perje bijelo-žuto. Tito, nekadašnji predsjednik Jugoslavije, dao je kakadua na dar svojoj unuci Aleksandri. Danas taj kakadu živi na otočju Brijuni, gdje svaki dan nebrojeni turisti pokušavaju iz njega izmamiti riječ Tito. Ili bar Koki. Vrijeme je za posjet. Kokiju. I Titu.
Nastavi čitati “Tito, Koki, ja – i svi ostali”Tri pitanja: (8): Roman Simić
Još i prije dolaska u Rijeku s guštom sam pročitala njegovu knjigu kratkih priča naslovljenu U što se zaljubljujemo (In was wir uns verlieben). Čim sam vidjela da će Roman Simić sudjelovati na Festivalu europske kratke priče u Rijeci, ugrabila sam ga prvom prilikom
Nastavi čitati “Tri pitanja: (8): Roman Simić”Tri pitanja (7): Jupiterska
Ovako smo se upoznale Jupiterska i ja: imala je štand na malenoj izložbi na Exportu, i uopće nisam obraćala pozornost na nju, već na jednu od uramljenih slika koje je prodavala. (Motiv sada nije bitan, kupila sam sliku, za poklon jednoj prijateljici.) Tek nakon što sam platila, upitala sam: And who made this? [1]
A Jupiterska se široko nasmijala: I did! [2]
Nastavi čitati “Tri pitanja (7): Jupiterska”Program! Tvog! Kompjutera!
Ukoliko se pitate kako potaknuti programera da sa sebe strgne i podere majicu te kako ga baciti u pravu ekstazu: ja znam način!
Nastavi čitati “Program! Tvog! Kompjutera!”
