Tri pitanja (2) – Damir Steinfl

Što je grad bez stanovnika – a ja želim saznati štošta o Riječanima: čitaju li knjige koje im se ne sviđaju do kraja, u koji restoran idu na ručak s majkom, na kojemu bi mjestu u Rijeci nekome dali poljubac (kada ne bi bilo koronavirusa)? Jedino pravilo uobičajena Tri pitanja: ni jedno se pitanje ne smije postaviti dvaput. Na kraju krajeva, moto Europske prijestolnice kulture glasi Luka različitosti.

Na Damira Steinfla (43) nabasala sam preko projekta comiXconnection kojega se do ljeta 2021. godine može pogledati u Muzeju europskih kultura u Berlinu. Izložba prati ovoj zemlji prilično nepoznatu strip-scenu jugoistočne Europe. Izložena su djela srpskih, hrvatskih, slovenskih, bosansko-hercegovačkih, mađarskih i rumunjskih umjetnika.

Kada sam saznala da je jedan od umjetnika čija su djela izložena u Muzeju rodom iz Rijeke, a s prebivalištem u nedalekoj Opatiji, odlučila sam poslati mu poruku te ga upitati: Kada bi Rijeka bila strip, kojom bi on slikom započeo?

Super vijest: Damir Steinfl davno je nacrtao strip o Rijeci! Nisam to znala. I još bolja vijest: u tomu se stripu radi o ptici.

Pažljivi čitatelji od čitanja moje Abeceda o Rijeci znaju da se na grbu Rijeke nalazi orao s dvije glave. Tri crtača stripova, među kojima je i Steinfl, u vlastitoj su se knjizi povodom godine u kojoj Rijeka nosi titulu Europske prijestolnice kulture pozabavila tim orlom – ostavštinom Habsburške Monarhije.

U pozadini leži vraćanje riječkoga dvoglavog orla na kupolu gradskoga tornja. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata, talijanski su vojnici – iz mržnje prema Habsburgovcima – prvobitnoj skulpturi otkinuli jednu od glava. Nakon Drugoga svjetskog rata orao je u potpunosti nestao, sve dok 2017. godine na toranj nije postavljena replika hrvatskoga kipara Hrvoja Uremovića.

Slijedi intervju s Damirom Steinflom:

Kada bi Rijeka bila strip, kojom bi on slikom započeo?

Strip Damira Steinfla o riječkomu grbu

S gradskim tornjem (kao ulazom u stari grad) ili dvoglavim orlom kao povijesnim simbolom grada, kao što sam napravio u stripu Legenda o dvoglavom orlu, čija radnja se odvija u Rijeci.

Za strip je dobro što je orao gotov, prepoznatljiv lik i što su mu obje glave okrenute na desnu stranu, tako da se može prirodno kretati kroz kadrove – s lijeva na desno.

Možda bi počeo s lukom ili potocima … Ovisilo bi o priči samoga stripa.

Ovako izgleda naslovna stranica Steinflove knjige o grbu grada Rijeke:

Je li lakše nacrtati nešto ružno ili nešto lijepo?

Nisam o tome do sada razmišljao pa mi nije jednostavno odgovoriti na pitanje. Što bi činilo lijep crtež? Motiv i/ili vještina izvedbe. Ali naravno, kako se kaže – ljepota je u očima promatrača… Recimo da je teže nacrtati lijep crtež, ako već moram izabrati. U svakomu slučaju najteže je nacrtati izvrstan crtež, neovisno o samoj ljepoti motiva.

Imate li omiljeni strip? Ako da, koji?

Teško mi je odabrati omiljeni strip. Volim čitati različite vrste stripova: domaći i strani autorski strip, zanimljivi su mi pojedini autori američkoga underground-stripa, talijanski autorski strip, francusko-belgijska škola stripa i pojedini kiosk-stripovi. Autorski stripovi znaju biti jako zanimljivi, ne svi, naravno, jer dozvoljavaju iznimnu različitost likovnih rukopisa i tema koje obrađuju, nasuprot stripu čija izrada primarno cilja prema određenoj tržišnoj niši.

Intervju je vođen u pisanomu obliku i na engleskomu jeziku. Alexandra Stahl prevela je Steinflove odgovore na njemački u svrhe pisanja dnevničkoga zapisa. Usput, on ne misli da je bitno da ga ljudi prepoznaju na ulici. Radije je poslao svoje stripove nego fotografiju sebe. Ispod je jedan na hrvatskomu. Na njegovomu blogu dostupne su slike s engleskim prijevodom tekstova.

Vratimo se još jednom projektu ComiXconnection. Nastao je 2013. godine, a otada putuje zemljama iz koje su umjetnici s ciljem da se scena međusobno bolje poveže. Kuratorica Beate Wild smatra da bi se strip mogao mnogo više koristiti kao medij. Iz jednoga intervjua:

Rado bih vidjela da stripovi prodiru u druga područja, poput recimo školskih knjiga. Stripovi bi bili znatno lakše pamtljivi od uobičajenih tekstova u konvencionalnim udžbenicima. Kombinacija riječi i slike odgovara današnjim navikama gledanja djece. Stripovi bi mogli biti značajni i tamo gdje nedostaju riječi, primjerice u slučaju ratom istraumatizirane djece koja svoje doživljaje crtaju i tako bolje obrađuju.

O položaju stripa u zemljama umjetnika koji su uključeni u Projekt kaže:

U nekadašnjoj Jugoslaviji stripovi su odigrali odlučujuću ulogu još i prije Drugoga svjetskog rata. Rado ih je čitao i Tito pa žanr nije bio cenzuriran. Komercijalne serije uspjele su se dobro održati na tržištu. Alternativna scena razvila se prije svega tijekom 1990-ih godina. Mnogi od umjetnika pretežno imaju tehničku naobrazbu i izrađuju plakate, murale, grafite i druge oblike ulične umjetnosti. Veoma su prisutni.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *