Galebovi u slow-motionu i pijani novinari: riječka serija »Novine«

Da mi je netko rekao da na Netflixu ima hrvatskih serija, ne bih mu vjerovala! Ha, i nema baš, no postoji jedna. I radnja je smještena u Rijeci! Prva sezona serije Novine izašla je prije četiri godine. Treća je sezona u Hrvatskoj započela s prikazivanjem u ožujku, a na Netflixu su dostupne prve dvije pod naslovom The Paper. Naravno da sam ih odgledala. (Na hrvatskom s njemačkim titlovima!)

Serija započinje poput horor-filma: strašna kiša, dvije žene i muškarac sjede pijani u autu na napuštenom križanju. Naravno da ne slijedi ništa dobro – netko pokuca na prozor. Beskućnik prosi, mladi ga ljudi ismijavaju, on se razljuti, stane pred auto, proklinje ih. Ali nestane. Kamera ga slijedi. Prosjak si dalje mrmlja psovke u bradu kada se najednom začuje glasan lom. Na licu mu užas, iza njega na križanju stoje dva sudarena auta.

Što se zbilo?

Kamera je okrenuta u smjeru jedne od žena koja umire. A potom u smjeru automobila kako nestaje, bez da vidimo unesrećenog. Nakon ove scene sve je jasno: Ovdje se svatko se bori sam za sebe. Beskućnik je odavno nestao.

Novine postaju igračkom

Automobilska nesreća s početka epizode osigurava da Mario Kardum (Aleksandar Cvjetković), gadni građevinski poduzetnik s previše pomade u kosi, kupi Novine, dnevnik sa sjedištem u Rijeci.

Kardum želi imati kontrolu nad posljednjim lijevo-liberalnim novinama u Hrvatskoj te zataškati zločin – ne smije se otkriti kakve on veze ima s njim. Odmah je jasno da svatko igra dvostruku igru.

Gledateljima je prikazan život cijelog niza novinara – na ekranu je prikazana tužna mješavina sačinjena od pisanja članaka, ispijanja alkohola i afera.

Već nakon nekoliko epizoda ne postoji lik koji nije nekoga nekako smuljao ili iznevjerio (pa makar i sebe). Telefoni im često zvone kada su u kafiću, no ne odgovaraju na pozive, već radije nastavljaju s pićem. U kutu sjedi Vinko, više barski stolac no čovjek, u svakom slučaju redovni gost poput drugih.

Sve predvodi šef redakcije Martin Vidov (Zijad Gračić), u redakciji novinar-idealist (barem na početku), kod kuće mrzovoljno gunđalo. Loše se odnosi prema svojoj ljubavnici. Kasnije ju i fizički zlostavlja!

S druge strane imamo Nikolu Martića (Trpimir Jurkić), koji je nešto između angažiranoga političkog novinara i ravnodušnog oca. Martićeva se supruga zasiti njegove indiferentnosti. Otada ga gledamo izmučena, neobrijana lica kako se samo vrti na okretnom stolcu. Uvijek mora dovući vlastiti stolac u sobu za sastanke (running gag prve sezone).

Zvijezda redakcije (i serije) je istražna izvjestiteljica Dijana Mitrović (Branka Katić) koje se političari boje. Za ljubimca ima mačku imena Franz koja svira klavir. Od svih likova, njezina je afera najnemoralnija. I to ne zato što je muškarac oženjen, već zbog toga tko mu je supruga. Zaista užasno. Tijekom prve sezone baš i nema vremena za pisanje članaka.

Ostali članovi uredništva: zbrkani Andrej (nisam brojala, no vjerujem da je sa svakom ženskom osobom imao nešto tijekom dvije sezone), stroga Alenka (Andrejeva bivša supruga koja mu jednom prilikom pokaže srednji prst), Tena, novinarka u usponu (simpatična je baš kao i Andrej); na kraju druge sezone još odabere i najboljeg partnera).

Muškarci mrze same sebe

Vratimo se na poduzetnika Marija Karduma: on je dio korumpirane mreže ljudi iz policije, pravosuđa, tajnih služba i Crkve.  Činjenica da nadbiskup za ljubimca ima ono minijaturno čudo od psa koje stalno cvili ne znači ništa.

I šnaps je uvijek pri ruci. Kada više nema čaša, pije se iz boce. Što su dogovori prljaviji, to se likovi slađe smiju.

U ovom krugu Kardumovim protivnikom postaje riječki gradonačelnik Ludvig Tomašević (Dragan Despot), koji želi postati predsjednikom i kojega ljudi iz vlastite stranke smatraju psihopatom. Što se ekstremni desničar Tomašević češće prikazuje, to vam se nakon nekoliko epizoda više počinje sviđati ionako grozni Kardum. I ovdje: užas.

Gledamo dakle dva muškarca i njihove pristalice kako se mrze, kako se dnevne novine moraju odreći neovisnosti i kako svi koji su upleteni u borbu za moć, gube sebe ili one koje vole.

Likovi su, kao u svim dobrim serijama, ambivalentni i nedosljedni. Tko koga zašto izdaje ili pokriva teško je objasniti – tko ne pazi, brzo se izgubi. Serija gledatelja stavlja pred gotov čin i seže sve do srži.

Ovdje sve ima veze s ratom.

doušnikov odgovor na pitanje: Ima li to veze s ratom?

U seriji se radi o seksizmu i nasilju, slobodi tiska, nacionalizmu i komunizmu te nekako još uvijek o Jugoslaviji.

Ima li to veze s ratom?, pita Andrej doušnika jednom prilikom. Odgovor glasi: Ovdje sve ima veze s ratom.

Previše depresivno?

Izvrsna stvar kod serije kvalitetna je ironija koja je javlja kroz scene. Ovdje se nitko ne uzima za ozbiljno, mnoge od igara moći postaju skoro pa smiješne. Pogotovo kada u pozadini sviraju pjesme poput ove:

Redatelj Dalibor Matanić naglašava ironiju kada likove pozicionira tako da ih vidimo iz profila dok su si međusobno okrenuti licem, kada ih gleda iskosa iz ptičje perspektive, kada prikazuje posebno apsurdne scene u slow-motionu  (osim galebova). Neki likovi ližu svoj odraz u zrcalu, aferama ne nedostaje strasti. I dosta se pije.

Dovoljno za zamijeniti strane: ne ostaju svi novinari.

A Rijeka?

Sumnjivi se sastanci održavaju u luci, razgovori s ljubavnim partnerima na balkonima kafića i restorana s pogledom na gradske krovove ili pak pored snažne i glasne rijeke Rječine. Ako nije noć, nebo nad gradom sive je boje. Koliko grad može biti šaren prikazano je tek na kraju prve sezone: u vrijeme karnevala.

Za kraj posljednji lik: Sjeća li se još tko misterioznog Pušača iz televizijske serije Dosjei-X? Onoga koji je uvijek stajao u pozadini s cigaretom i u pravom trenutku Scully i Mulder potajno dao smeđu mapu s informacijama.

Na njega me svakako podsjetio Blago Antić (Zdenko Jelčić), sumnjivi bivši zaposlenik tajne službe čije vrećice ispod očiju nalikuju na kuhinjske držače za lonce. On uvijek zna malčice više – i smije se pomalo samodopadno. Samo na kraju više ne.

The Paper, original dostupan na Netflixu s njemačkim i engleskim titlovima