Kako je bilo nekoliko zahtjeva za pokojim zadnjim komadićem priče o R. i meni, evo:
Jučer me je dočekao u zrakoplovnoj luci uz dramatičan zalazak sunca
A jutros me je odmah natjerao na šetnju po molu.
Međutim, NIKADA nismo uistinu sami, pogledaj lijevo na zidu …
Ovdje me na njih podsjeća čak i novac: ptice su posvuda!
(Ne, u Hrvatskoj se ne plaća eurima, iako mnogi to misle. Ni ja nisam znala taj podatak sve do svojega prvog dolaska ovamo. No ne plaća se ni talirima s pticom. Valuta se zove kuna.)
Kako bilo da bilo, iz Rijeke izvještavam sve do kraja studenoga – kroz reportaže, intervjue, kratke priče. I bojim se da će ili jedna ili druga ptica uvijek biti ovdje negdje
